Od početka rata u Ukrajini, Ljevica je podržavala proratni kurs njemačke vlade. Vodeći predstavnici – uključujući predsjednika stranke Martina Schirdewana, berlinskog senatora za kulturu (državnog ministra) Klausa Lederera i državnog premijera Thuringije Bodoa Ramelowa – otvoreno podržavaju isporuke oružja Ukrajini. Ljevica se na stranačkoj konferenciji u lipnju prošle godine predstavila kao ratna stranka. Uz pljesak delegata, zalagala se za oštriji kurs prema Rusiji.
Među organizacijama lijeve stranke koje su bile posebno agresivne u podupiranju NATO-vog proxy rata protiv Rusije je njihova organizacija mladih, Linksjugend (Ljeva omladina). Na godišnjicu ruske invazije, Linksjugend je na Instagramu objavio poziv na donacije „ljevičarskim“ organizacijama u Ukrajini koje izravno rade ili su integrirane u ukrajinsku vojsku, pod sloganom „Solidarnost mora postati praktična!“
Navedene organizacije uključuju:
• Solidarity Collectives: organizacija koja sebe opisuje kao „anarhističku“ čiji je glavni cilj, prema njezinoj web stranici, „osigurati vojnicima koji su otišli na front svu potrebnu opremu koja može povećati njihovu sigurnost i učinkovitost u odupiranju imperijalnim napadima Rusije.“ Skupina izričito odbacuje svrgavanje desničarskog režima u Kijevu i prekid neprijateljstava. Tako njihov manifest kaže: „Ako ukrajinski vojnici polože svoje oružje ili ih 'okrenu protiv svoje vlade', kako neki 'stručnjaci za Ukrajinu' sugeriraju, ruska vojska će okupirati više teritorija i počiniti više ratnih zločina.“
• Kayfariki: skupina ukrajinskih nogometnih ultrasa i huligana koji daju regularne jedinice ukrajinskoj vojsci.
• Radical Aid Force: skupina sa sjedištem u Berlinu koja redovito putuje u Ukrajinu kako bi dostavila pomoć na prve crte bojišnice. Na svojim kanalima društvenih medija promovira njemačke isporuke tenkova i vrijeđa sve koji im se suprotstavljaju kao „Putinove sluge“. Na svojoj web stranici širi antiruski rasizam i govori o „ruzzian psima“ i „Putinovim voljnim izvršiteljima“.
• LGBTIQ vojska: organizacija queer vojnika u ukrajinskoj vojsci koji se bore na bojišnici. Na svom Instagram profilu grupa redovito poziva na isporuku teškog naoružanja. Naziva 9. svibnja (dan kada je Sovjetski Savez trijumfirao nad nacistima) „danom pobjede komunizma i daljnjih represija“ i širi citate notornog fašiste, antisemite i nacističkog suradnika Stepana Bandere o „borbi protiv ruskog boljševičkog imperijalizma“.
Linksjugend je objavio prilog zajedno s onim Sofije Fellinger, glasnogovornice Linksjugend Köln, koja je postala poznata po proratnom govoru na kongresu Ljevice. Tamo je napala kao „nepodnošljive“ sve doprinose koji nisu bili izričito u korist isporuka oružja.
Linksjugendov poziv na donacije ukrajinskim paravojnim organizacijama, od kojih su neke karakterizirane rasističkim izjavama i fašističkim simpatijama, naglašava da ta organizacija nema ništa zajedničko s lijevom politikom, a kamoli sa „socijalizmom“ i „marksizmom“.
Marksisti – u Njemačkoj, Sozialistische Gleichheitspartei (Socialist Equality Party) i njezina organizacija mladih, IYSSE – se bore za jedinstvo ruskih i ukrajinskih radnika protiv eskalacije rata koji svaki dan košta života stotine vojnika i prijeti da eskalira u nuklearni Treći svjetski rat. Marksisti se suprotstavljaju kapitalističkoj proratnoj politici obiju strana, nude perspektivu i program međunarodnog socijalizma i bore se za izgradnju masovnog pokreta radnika i omladine protiv rata. Preduvjet za to je jasno razumijevanje rata i snaga koje su u njemu uključene.
Ruska invazija na Ukrajinu je reakcionaran, ali u krajnjoj liniji očajnički odgovor kapitalističkog Putinovog režima na imperijalističku ofenzivu NATO sila koje gotovo neprekidno ratuju već 30 godina, pretvorivši čitave zemlje u ruševine. Od raspada Sovjetskog Saveza od strane staljinističke birokracije, Rusija je sustavno opkoljena s ciljem potpunog podjarmljivanja resursima bogate i geostrateški središnje zemlje.
Još početkom 2014. Washington i Berlin organizirali su desničarski puč u Ukrajini kako bi na vlast u Kijevu doveli antiruski režim. Pritom su se oslanjali na fašističke snage, poput Svobode i Desnog sektora. Nakon toga, vojne postrojbe i milicije, poput bataljuna Azov, ozloglašenog po svojim fašističkim i antisemitskim osjećajima, masovno su naoružane.
Zagovarajući naoružavanje ukrajinske vojske, Linksjugend od sebe pravi marionetu ovih ekstremnih reakcionarnih snaga i huškača imperijalističke ratne ofenzive. Čineći to, ne samo da izbacuje službenu propagandu vlade i buržoaskih medija, već napadaju svakoga tko ne podržava agresivnu proratnu politiku.
U rezoluciji donesenoj na saveznom kongresu (najvišem tijelu Linksjugenda) u studenom 2022. stoji: „Otpor ukrajinskog stanovništva protiv ruskog napada, koji se artikulira na različite načine, ispravan je i zaslužuje našu solidarnost i podršku. To se odnosi na sabotažu, građanski neposluh i nesuradnju na okupiranim područjima kao i na oružanu borbu protiv ruskih napada.“
I dalje: „Zahtjevi, ponekad zastupljeni u stranci Ljevice, da se u ratu ponaša ravnopravno i da se kao prvi korak ukinu sve sankcije protiv ruskog režima, kako se ne bi ugrozila konkurentnost njemačkog kapitala, nemaju nikakve veze s lijevom politikom, zbog čega ih jasno odbijamo.“
Upravo je ova rezolucija još jedan dokaz da Linksjugend nema „nikakve veze s lijevom politikom“. Njemačka vlada tako agresivno intervenira u Ukrajini jer se radi upravo o interesima „njemačkog kapitala“. Njemački imperijalizam je već u Prvom i Drugom svjetskom ratu pokušao anektirati Ukrajinu. Sada pokušava i treći put.
Početkom travnja ministar gospodarstva Robert Habeck (Zeleni) otputovao je u Kijev zajedno s vodećim predstavnicima njemačkog krupnog kapitala kako bi pod krinkom „obnove“ osigurali što veći dio ratnog plijena. Ranije je Odbor za istočnoevropske ekonomske odnose objavio dosje koji sadrži „prijedloge njemačkog gospodarstva za obnovu i modernizaciju ukrajinskog gospodarstva“. A u listopadu 2022. njemačka vlada organizirala je konferenciju u Berlinu o „Obnovi Ukrajine“.
Kada neki dijelovi stranke Ljevice oko bivše voditeljice parlamentarne skupine Sahre Wagenknecht pozivaju na ukidanje sankcija protiv Rusije, oni to također čine u interesu njemačkog kapitala. Oni artikuliraju stavove krila vladajuće klase koje povratak bližim ekonomsko-političkim odnosima s Moskvom vidi kao preduvjet za neovisnu ulogu njemačkog imperijalizma, neovisnog o SAD-u, u borbi za ponovnu podjelu svijeta.
To su pitanja o kojima se radi kada vodeći predstavnici Linksjugenda zahtijevaju više oružja i daljnju eskalaciju rata.
Krajem siječnja Jonathan Wiegers, državni glasnogovornik Linksjugend Brandenburg, objavio je u tweetu da je „nakon isporuka tenkova“, isporuka borbenih zrakoplova sada „sljedeći i logičan korak“.
Tweet glasnogovornika Brandenburg Linksjugenda Jonathana Wiegersa koji poziva na slanje borbenih zrakoplova u Ukrajinu
Linksjugend Thüringen objavila je izjavu koja slijedi sveobuhvatne ratne ciljeve vodećih NATO sila: vojni poraz ruske vojske i postavljanje prozapadnog marionetskog režima u Kremlju.
Rat se može završiti „jedino trenutnim povlačenjem ruskih snaga iz Ukrajine“, dok su „prethodni pokušaji pregovora“ propali „prvenstveno zbog ruskog vodstva“, piše Linksjugend, tvrdeći da „trajni mir u regiji“ može „doći samo kroz uspješnu obranu Ukrajine“ i „kraj Putinovog sustava“.
Linksjugendova proratna politika nije ograničena na Rusiju i Ukrajinu. U prošlosti je opravdavala misije Bundeswehra (oružanih snaga) u Afganistanu, Iraku i Siriji i branila izraelsku ratnu politiku protiv Palestinaca. Štoviše, sudjeluje u imperijalističkoj propagandnoj ofenzivi protiv Kine s ciljem mobiliziranja javnog mnijenja za rat protiv Pekinga.
Agresivni proimperijalistički karakter Linksjugenda nije samo privremena politička aberacija. To proizlazi iz njegove društvene i političke orijentacije i historije. Staljinistička organizacija i prethodnica njihove matične stranke pokrenula je ponovno uvođenje kapitalizma u Istočnoj Njemačkoj, postavljajući temelje za porast njemačkog militarizma posljednjih godina.
Od svog osnutka 2007., Stranka Ljevice – spoj bivših staljinista, izmučenih socijaldemokrata i sindikalnih birokrata te nekoliko pseudolijevih skupina – bila je buržoaska stranka koja zastupa interese kapitalističke države i bogatih slojeva više srednje klase. Gdje god vlada na državnoj razini, provodi žestoke socijalne napade, uvodi privatizaciju, pojačava državni represivni aparat i brutalno deportira izbjeglice.
Pod krinkom nekoliko antikapitalističkih fraza, Linksjugend je oduvijek podržavao politiku svoje matične stranke protiv radničke klase i na temelju toga je regrutirao ekstremno desničarske i promilitarističke elemente koji sada tvore novu sljedbu imperijalizma. „Opći entuzijazam za njegove izglede, bijesna obrana imperijalizma, njegovo prikrivanje na sve moguće načine“, napisao je Lenjin o „socijal-imperijalistima“ u Prvom svjetskom ratu u svom klasiku Imperijalizam. Prikladan opis za današnje „lijeve“ ratne huškače.