U ponedjeljak je ruski sud osudio vodećeg pro-NATO oporbenjaka Vladimira Kara-Murzu na 25 godina zatvora zbog njegovog javnog kritiziranja ruske invazije na Ukrajinu.
41-godišnji Kara-Murza ima dugogodišnje veze s američkom vladajućom klasom i bio je glavna figura koja je stajala iza kampanje za nametanje Zakona Magnitsky od strane Kongresa SAD-a, zbog čega su sankcionirane ključne osobe povezane s Putinovim režimom. Od 27. veljače 2022. član je „Ruskog antiratnog odbora“. Odbor uključuje pro-NATO osobe poput Mihaila Hodorkovskog, jednog od vodećih oligarha 1990-ih, Garija Kasparova, dugogodišnjeg vođe proameričke oporbe u Rusiji, kao i biznismena Borisa Zimina, koji je također financirao aktivnosti Putinovog kritičara Alekseja Navaljnog kojeg podržavaju SAD, a koji je također zatvoren.
Daleko od toga da je „antiratni“, odbor govori u ime dijela ruske oligarhije i državnog aparata koji zagovara preorijentaciju ruske vanjske politike prema bliskoj suradnji s NATO-om i podupire američku operaciju promjene režima u Rusiji.
Presuda Kara-Murzi temeljila se na njegovim javnim nastupima u SAD-u i drugim zemljama 2021.–2022. Dana 15. ožujka 2022., Kara-Murza je govorio pred zastupnicima u Arizoni, osuđujući invaziju na Ukrajinu koja se u Rusiji može nazvati samo „specijalnom vojnom operacijom“. Istup je bio temelj da ga se optuži za „javno širenje lažnih informacija o uporabi oružanih snaga“, odnosno klevetu oružanih snaga, za što je zapriječena maksimalna kazna od 15 godina zatvora. Nedugo nakon toga je uhićen. U ljeto 2022. dodana je još jedna optužba, temeljena na aktivnostima Kara-Murze za zakladu „Otvorena Rusija“ koju je osnovao bivši oligarh Mihail Hodorkovski. Potom je u listopadu pridodana optužba za „državnu izdaju“ za koju je zapriječena maksimalna kazna od 20 godina zatvora, temeljena na javnim istupima na skupštinama NATO-a i američkog Kongresa.
Veći dio suđenja odvijao se iza zatvorenih vrata, a odvjetnici Kara-Murze više su puta tražili da se smijeni sudac Sergej Podoprigorov, budući da je on osobno stavljen na američki popis sankcija Magnitsky koji je izrađen uz pomoć Kara-Murze. Izricanju presude nazočili su diplomati iz 24 zemlje, uključujući sve članice NATO-a, te američki veleposlanik u Rusiji.
Presuda je bila prvi put da je sada prošireno tumačenje optužbe za državnu izdaju primijenjeno na kaznenom sudu u Rusiji. Kazna Kara-Murzi također je bila osjetno stroža od one za bilo koju drugu oporbenu osobu, uključujući mnogo istaknutijeg Alekseja Navaljnog.
Radnici moraju izvući dva zaključka iz presude Kara-Murzi:
Prvo, to je pokazatelj da više od godinu dana nakon NATO-ruskog sukoba u Ukrajini, unutarnje borbe unutar ruske oligarhije i državnog aparata postaju sve žešće. Dok je Kara-Murza bio manje poznat javnosti – i u Rusiji i na Zapadu – on je jedan od najbolje povezanih ruskih oporbenih figura, kako u ruskim elitama tako i na međunarodnoj razini. Kara-Murza dolazi iz poznate obitelji političkih novinara. Njegov otac, Vladimir Kara-Murza stariji, bio je istaknuti zagovornik „šok terapije“ pod Borisom Jeljcinom kojom je dovršena obnova kapitalizma u Rusiji nakon staljinističkog razaranja Sovjetskog Saveza 1991., a kasnije je također postao član proameričke „liberalne“ oporbe Putinovom režimu.
Sam Kara-Murza Jr. bio je dobar prijatelj s pokojnim republikanskim senatorom i ratnim jastrebom Johnom McCainom, a također je bio pozvani kolumnist Washington Posta, novine u vlasništvu Amazonovog Jeffa Bezosa i blisko povezane s američkim tajnim službama i državnim aparatom. Tako javno i oštro napadajući Kara-Murzu, Kremlj nedvojbeno želi poslati „poruku upozorenja“ drugim oligarsima koji se ne slažu sa sadašnjim ili bivšim državnim dužnosnicima koji ili otvoreno zagovaraju ili oprezno promatraju smjenu Putina kako bi uspostavili režim koji je izravno na strani imperijalističkih sila.
Iako je Putin dominantna figura u režimu u Kremlju, sam režim je daleko od homogenosti i stabilnosti. Posljednjih godinu dana, čak i dok se nalazio u ratu s NATO-om u Ukrajini, Kremlj se stalno kolebao između prijetnji eskalacijom, uključujući raspoređivanje nuklearnog oružja, i apela imperijalističkim silama da pronađu kompromis. Sama invazija temeljila se na katastrofalnoj pogrešnoj procjeni da bi rat mogao ojačati položaj Rusije za pregovaračkim stolom s imperijalističkim silama. Čak i danas, temeljna orijentacija režima je prema pronalaženju dogovornog rješenja s imperijalizmom, bez odricanja previše vlastitih zahtjeva ruskih oligarha za izravno iskorištavanje prirodnih resursa i radničke klase u zemlji.
Međutim, nemilosrdni pritisak imperijalističkih sila da eskaliraju i prošire rat raspiruje goleme sukobe unutar ruske vladajuće klase. Presuda Kara-Murzi bez sumnje je bila sastavnica žestokih frakcijskih sukoba i izraz rastuće nestabilnosti Putinovog režima.
Drugo, radnici moraju gledati na presudu Kara-Murzi kao upozorenje da Kremlj eskalira represiju kod kuće. Iako je ovo suđenje bilo dio frakcijskih sukoba unutar vladajuće oligarhije, optužbe koje su korištene za zatvaranje Kara-Murze – uključujući klevetu ili širenje dezinformacija o oružanim snagama – mogle su se jednako dobro iskoristiti za napad na bilo kojeg ljevičarskog kritičara rata Putinovog režima.
Postoje naznake da je širi val represije već u tijeku. Nakon eksplozije u kafiću u St. Petersburgu početkom ovog mjeseca, u kojoj je poginuo jedan od najistaknutijih prokremaljskih ratnih blogera, ruska domaća tajna služba FSB objavila je da je ukrajinski režim aktivno regrutirao „teroriste“ među ruskom omladinom.
Prošli tjedan, FSB je tvrdio da je spriječio 118 zločina „terorističkog karaktera“ od strane tinejdžera i mladih ljudi, koji su navodno djelovali u ime ukrajinske obavještajne službe. Tiskovna služba FSB-a objavila je da se bori protiv „agresivne ideološke i regrutne kampanje“ ukrajinskih i zapadnih tajnih službi koja je „ciljala naše građane, prije svega mlade generacije, s ciljem njihovog uključivanja u terorističke i ekstremističke aktivnosti.“ Kaznene prijave za „zločine terorističkog karaktera“ mogu se pokrenuti isključivo na temelju objava na društvenim mrežama.
Nema sumnje da ukrajinska država, uz punu pomoć NATO-a i posebno SAD-a, financira i naoružava pobunu na teritorijima na koja Rusija polaže pravo u Ukrajini, kao i sve više unutar Ruske Federacije. Međutim, Kremlj koristi ovaj razvoj prvenstveno kao izliku za eskalaciju domaće represije u uvjetima u kojima, posebno među omladinom, brzo raste ljevičarsko protivljenje ne samo ratu nego i cjelokupnom kapitalističkom sustavu.
Izniknuvši iz nacionalističke reakcije protiv socijalističke Oktobarske revolucije i desetljećima dugog političkog ugnjetavanja radničke klase od strane staljinističke birokracije, što je kulminiralo uništenjem Sovjetskog Saveza 1991. i obnovom kapitalizma, Putinov režim vrlo je osjetljiv na rastuće antiratne osjećaje u radničkoj klasi i ponovno oživljavanje klasne borbe na međunarodnoj razini.
Koliko god gorki bili sukobi unutar vladajuće klase i sukob s NATO-om, najveći strah Putinovog režima nije dolazak na vlast oligarhijske pro-NATO frakcije ili otvoreni sukob s imperijalističkim silama, već pokret radničke klase, u Rusiji i diljem svijeta, protiv rata i kapitalističkog sustava.