Usred nemilosrdne ratne propagande protiv Rusije u zapadnim medijima, događaji unutar ruske radničke klase dobivaju malo ili nimalo pozornosti. No tijekom proteklog mjeseca, štrajk radnika Wildberriesa, divovske internetske stranice za kupnju, široko je odjeknuo. Wildberries je platforma na kojoj mali i srednji poduzetnici prodaju robu. Plaćaju proviziju korporaciji za usluge stranice. Vlasnica Wildberriesa je milijarderka Tatyana Bakalchuk, čija je neto vrijednost procijenjena na 13,3 milijarde dolara 2021. godine.

Kako bi se osiguralo da se roba može isporučiti kupcima, tvrtka ima 1) upravitelje (koji primaju narudžbe na daljinu i osiguravaju da roba stigne na odredište); 2) skladišne radnike (koji su odgovorni za provjeru nedostataka i pakiranja); 3) kurire (koji donose robu bilo na kućnu adresu ili na dostavno mjesto); 4) vlasnike i radnike dostavnih stanica (koji su odgovorni za prijem, skladištenje i isporuku proizvoda kupcu).

Wildberries je 3. ožujka objavio nova pravila prema kojima ako kupac vrati proizvod zbog nedostataka ili zato što mu je poslan krivi artikl, radnik na postaji za dostavu smatra se krivcem i cjelokupna cijena proizvoda se skida od njegove plaće. To je navodno usvojeno „kako bi se zaštitilo od prievara na postajama za dostavu.“

Tvrtka nije bila poznata po dobrim radnim uvjetima čak ni prije donošenja ovih novih pravila, a pati od vrlo velike fluktuacije osoblja. Sve nedaće ekonomske krize u Rusiji padaju na teret radnika i male poduzetnike koji su s tvrtkom sklopili ugovore. Bakalčuk ima skandaloznu reputaciju poslovne žene.

Vlasnici i zaposlenici na distribucijskim mjestima izgubili su strpljenje. Najprije su 14. ožujka prosvjedovali u sjedištu tvrtke, ali bezuspješno. Sljedećeg dana počeo je pravi štrajk u kojem su sudjelovali distributivni centri u Sankt Peterburgu, Moskvi, Nižnjem Novgorodu, Jekaterinburgu, Barnaulu, Kuzbasu, Irkutsku, Čiti, Vladivostoku i drugima. Nisu svi radnici sudjelovali, ali to je predstavljalo određeni pritisak na tvrtku.

Iako akcija u Wildberriesu nije bila masovni štrajk, izazvala je veliku buku i nekoliko državnih dužnosnika odlučilo je intervenirati. Savezni ured za rad, State Duma Deputy Corps, Ministarstvo industrije i trgovine i druge vladine agencije odmah su počele istraživati ​​Wildberries. Službeno objašnjenje ove istrage bilo je da su „radi očuvanja društvene stabilnosti tijekom specijalne operacije u Ukrajini, donesene promptne odluke za rješavanje situacije između strana u sukobu“.

Kao odgovor, Wildberries se povukao, štrajk je prekinut, a vlasti su obećale pronaći rješenje za sukob.

Postoje čak i planovi za donošenje „Bakalchuk zakona“, koji će navodno omogućiti veći nadzor nad maloprodajnim divovima kao što je Wildberries. Iako je sam štrajk mogao imati ograničen neposredan učinak, daje materijal za razmišljanje i pokazuje koliko se Putinov režim osjeća nesigurnim. Kremlj je odlučio odmah intervenirati u relativno malom radničkom sukobu kako bi izbjegao širu erupciju društvenih napetosti.

Kao još jedan pokazatelj koliko je Putinov režim bio zabrinut, 14. ožujka – to jest, tijekom štrajka Wildberriesa – ruski je predsjednik otputovao u glavni grad Ulad-Ade u Burjatiji. Svrha ovog putovanja bila je prikazati kako ruski vođa komunicira s radničkom klasom. Putin je posjetio tvornicu zrakoplova, koju je obišao i razgovarao s radnicima.

Ovaj sastanak imao je jasan propagandni karakter. Cilj mu je bio naglasiti navodnu „konsolidaciju društva“. Tijekom druženja s radnicima Putin je ponovio tipične nacionalističke klišeje. Napomenuo je da, iako smo „ljudi različiti, imamo jednu domovinu“. U komentaru sastanka Aleksej Martinov, direktor Institute of Modern States, je napisao: „Logika jedinstva, logika ruskog naroda, logika ruskog karaktera je da što više vršite pritisak na nas, da se što više ujedinimo i na kraju uvijek pobjeđujemo – kroz cijelu tisućljetnu historiju naše velike države, ma koliko bili ugroženi, ma koja horda stala protiv nas: Tataro-Mongoli, Evropljani, Zapad ili bilo tko drugi.“

Putin je pokušao povući crtu između svog režima i zapadnih zemalja, napominjući da su „Zapadu važni teritoriji, ali nama (Rusiji) ljudi“. To je bilo njegovo opravdanje za intervenciju Rusije u Donbasu i početak invazije na Ukrajinu.

No u stvarnosti, za Putina su životi ljudi važni samo onoliko koliko mogu pomoći u očuvanju vlastite egzistencije i egzistencije njegovog režima koji stoji na ruševinama sovjetskog društva. Putin na sve načine pokušava zamagliti klasne proturječnosti u ruskom društvu kako bi osigurao potporu za svoj rat u Ukrajini. Za to mu treba jaka država i „konsolidirana“ nacija.

Ali ovo „jedinstvo“ je mit. Ova je činjenica naglašena u izvješću Labor Protest Monitora o radničkim sukobima u Rusiji 2022. U završnim paragrafima izvješća stoji:

1. Radnički prosvjedi nisu nestali. Njihov broj se nije smanjio, iako je bilo jedno razdoblje [pred početak rata] kada su skoro prestali. Unatoč tome, nakon toga se stanje vratilo na prošlogodišnju razinu.

2. Posljednjih se godina dinamika [radničkih sukoba] značajno promijenila - ima više fluktuacija i njihov se opseg povećao. Dobivena slika može se okarakterizirati kao uzavrela. U isto vrijeme tendencija rasta ostaje, tj. opći trend fluktuacija nije silazni, nego uzlazni, što je alarmantno.

3. Prosvjedi se događaju u velikoj većini regija u zemlji, s približno istom učestalošću. Radničke napetosti i dalje postoje u gotovo cijeloj zemlji.

4. Raspodjela prosvjeda po industrijama uglavnom je nepromijenjena. Struktura ostaje ista - zdravstvo, transport i industrija. Posljednjih godina promet i zdravstvo su ili prednjačili ili ostali na drugom mjestu.

5. U 2022. potpuno ili djelomično neisplaćivanje plaća ponovno je dobilo status „super uzroka“ [za radničke sukobe].

Izvješće se nastavilo,

Glavnim rezultatom 2022. može se smatrati dramatična promjena vezana uz oblike radničkih prosvjeda. Pritužbe i „peticije“ se teško mogu smatrati punopravnim oblicima prosvjeda, prije je riječ o slučajevima kada je situacija za radnike postala nepodnošljiva, ali su svjesni činjenice da im je otvoreni sukob nemoguć. Pokazatelj je to sužavanja „koridora mogućnosti“, kada ranici ne samo da nemaju priliku izraziti svoje neslaganje s postupcima poslodavca, već imaju i manje mogućnosti sudjelovanja u reguliranju radnih odnosa. U budućnosti će ova situacija pridonijeti akumulaciji latentne iritacije, prepune potencijala dubokog otuđenja, ako ne i društvene eksplozije.

Na temelju ovog izvješća može se zaključiti da je politička i ekonomska situacija u zemlji daleko manje stabilna nego što se na prvi pogled čini. Putinov režim pokušava se prikazati kao dobar u igri na svjetskoj sceni i sposoban blokirati razvoj unutarnje krize. Zato možemo očekivati ​​i intenziviranje hisstorijskih falsifikata i represije od strane kapitalističkog, restauracijskog režima u Rusiji.

Putinov režim shvaća da mora na svaki mogući način prikriti svoj buržoaski karakter kako bi zadržao svoj status tobožnje „države naroda“. Ipak, unatoč njezinoj izolaciji i sankcijama koje su joj nametnute, razvoj globalne financijske krize neizbježno će utjecati i na Rusiju. To će pak dovesti do sve jasnijeg očitovanja kapitalističke suštine režima. Koliko god se Putin prikazivao da je svemoćni vladar, on je podložan zakonima kapitalističke ekonomije, što znači da će krenuti u brutalan napad na prava i društveni položaj radnika kako bi se zadržao u sukobu s imperijalizmom. U svjetlu ove dinamike, možemo predvidjeti da će ove godine klasna borba u Rusiji izbiti i dostići svoju razinu na Zapadu.