Srpskohrvatski
Perspective

Nakon francuskih izbora Nova narodna fronta skreće desno

Jean-Luc Mélenchon, u sredini, drži govor nakon drugog kruga parlamentarnih izbora [AP Photo/Thomas Padilla]

Nova narodna fronta (NFP) trijumfirala je na nedjeljnim prijevremenim izborima u Francuskoj potaknuta valom ljevičarskih raspoloženja među radnicima i mladima koji su blokirali pobjedu krajnje desnog Nacionalnog okupljanja (RN) i doveli do debakla koaliciju Ensemble predsjednika Emmanuela Macrona.

Radnici i mladi žele kraj vladavine banaka, gdje policijska država nameće svakom velikom pitanju politike koje velika većina odbacuje. Sedamdeset posto stanovništva odbija Macronov poziv da pošalje trupe u Ukrajinu da ratuju s Rusijom. Postoji široka gadljivost prema genocidu u Gazi, čiji su protivnici progonjeni zbog lažnih optužbi za borbu protiv terorizma. A 70 posto se također protivi Macronovim rezovima mirovina, koje je nametnuo prošle godine bez glasovanja, šaljući policajce da napadaju masovne prosvjede sve dok sindikalni birokrati nisu kapitulirali, otkazujući štrajkove.

Međutim, NFP oštro skreće desno nakon izbora, kao proizvod vlastite propale, oportunističke izborne strategije. Ušao je u savez s Macronom protiv RN-a, povlačeći vlastite kandidate kako bi ojačao Ensemble i Macrona. Nakon izbora Mélenchon se u potpunosti usredotočio na pregovore s desničarskim snagama u kapitalističkoj državi, više puta tražeći od Macrona da ga imenuje premijerom, što je Macron odbio učiniti.

U međuvremenu, šarolika alijansa različitih stranaka koja čini NFP se raspada, jer izbijaju podjele između Mélenchonove „populističke“ stranke srednje klase Nepokorena Francuska (LFI) i Socijalističke stranke velikog biznisa (PS). Došlo je do izljeva pohvala NFP-u od strane pseudo-lijevih skupina srednje klase, ali njegovi truli temelji brzo postaju vrlo jasni.

Velik dio NFP-a kreće se prema otvorenom savezništvu s Macronom, iako Macron odbija poštovati parlamentarnu tradiciju i imenovati Mélenchona premijerom. Snage oko Clémentine Autain prijete da će napustiti LFI i podržati vladu koju vode PS i staljinistička Francuska komunistička partija (PCF) koja radi s Macronom. PS-ov kandidat za Evropski parlament Raphaël Glucksmann zahtijeva od NFP-a da „prevaziđe sebe“, dok predsjednik PCF-a Fabien Roussel zahtijeva da „pokaže da može slušati“.

Blokirajući protivljenje radničke klase kapitalističkoj državi i Macronu, NFP jača Marine Le Pen, čelnicu RN-a. To joj otvara put da nastavi prokazivati ​​„ljevicu“ kao oruđe banaka neprijateljskih prema francuskom narodu i konsolidirati podršku među milijunima radnika koji su glasali za RN iz razočaranja i gorčine politikom štednje prošlih vlada PS-a.

Situacija u korumpiranom političkom establišmentu Francuske je travestija stvarnog stanja političkih odnosa. U Francuskoj i na međunarodnoj razini postoji ogromno narodno protivljenje imperijalizmu, fašizmu, genocidu, vladavini policijske države i društvenoj nejednakosti. Borba protiv Macrona i Le Pen ne može se umjetno ograničiti na parlament, već se mora izraziti u istinskom revolucionarnom programu klasne borbe.

Protuofenziva štrajkova i prosvjeda u radničkoj klasi mora biti pripremljena i pokrenuta, mobilizirajući ljevičarske sentimente među masama radnka i mladih na zahtjeve koji izražavaju objektivno revolucionarno protivljenje masa kapitalizmu. Ovo je put naprijed protiv Macrona i Le Pen, razbijajući zamku koju su postavile snage u NFP-u koje povezuju antifašističke osjećaje s iscrpljujućim savezom s buržoazijom i francuskim „predsjednikom bogatih“.

NFP želi ponoviti ulogu saveznika Mélenchona i PCF-a unutar Francuske kao što je SYRIZA („Koalicija radikalne ljevice“) u Grčkoj i Podemos u Španjolskoj. Staljinističko-populistička koalicija, SYRIZA, izabrana je 2015., obećavajući da će okončati politiku štednje EU-a. Na vlasti je formirao koaliciju s desničarskim Neovisnim Grcima (ANEL) i odmah iznevjerio svoja obećanja, nametnuvši milijarde eura u rezovima i uspostavivši prihvatne kampove EU-a za izbjeglice.

Podemos je došao na vlast 2019. i neprimjetno se integrirao u antiradničku vladu koju vodi velika poslovna Španjolska socijalistička stranka (PSOE). Poslao je policiju da napadne radnike koji štrajkaju tražeći sigurnosne mjere protiv COVID-19, nadgledao distribuciju milijardi eura EU pomoći za pandemiju velikim korporacijama i usmjeravao brutalne policijske akcije protiv štrajkova kamiondžija i metalaca. Naoružao je neonacistički bataljun Azov u Ukrajini nakon što je počeo rat NATO-a i Rusije 2022. i poslao oružje Izraelu usred genocida u Gazi.

U sadašnjoj eksplozivnoj političkoj situaciji, takve izdaje nada i očekivanja radnika mogu proizvesti samo katastrofalne posljedice. Kapitalistički dužnosnici u Francuskoj i svim imperijalističkim zemljama NATO-a žive u smrtnom strahu od masa. Oni otvoreno planiraju imperijalistički rat u inozemstvu i klasni rat i diktaturu kod kuće. Budući da bi „potisnuti bijes mogao najednom  eksplodirati“, krajnje desni general Pierre de Villiers napisao je u jednom krajnje desnom časopisu, „Moramo misliti na nezamislivo… Vladavina prava je očito respektabilna, ali u određenom trenutku treba razmišljati strateški.“

Radnička klasa treba vlastite zahtjeve oko kojih će mobilizirati svoju društvenu i industrijsku moć protiv reakcionarnih manevara vladajuće klase. Takvi su zahtjevi osnova za ponovno pridobijanje radnika koji trenutno glasuju za RN da podrže ljevičarsku i socijalističku politiku, te da se bore protiv fašizma, genocida i rata borbom protiv kapitalizma.

Parti de l’égalité socialiste u tu svrhu postavlja sljedeće zahtjeve:

Ne imperijalističkom ratu! Zaustavite rat s Rusijom, rasformirajte NATO! Francuske trupe van Afrike i Bliskog istoka!

Rat NATO-a protiv Rusije, koji je odbacila ogromna većina ljudi, mora biti zaustavljen. Opsežan vojni proračun koji je Macron proveo prošle godine, financiran rezovima mirovina, treba povući. Radnici moraju zahtijevati od Francuske da napusti imperijalistički NATO savez, koji prijeti da će pokrenuti nuklearni rat, kao dio međunarodne borbe radničke klase da demontira NATO i zaustavi njegove ratove. Trupe upućene u neokolonijalne ratove na Bliskom istoku ili u Africi moraju se vratiti kući.

Zaustavite genocid u Gazi! Ne progonima onih koji se protive genocidu!

Radnici u Francuskoj i na međunarodnoj razini moraju blokirati proizvodnju i isporuku oružja izraelskom režimu za genocid u Gazi. Sudski progon protivnika genocida u Gazi na temelju lažnih optužbi borbe protiv terorizma ili antisemitizma mora prestati, a novčane i zatvorske kazne koje su im izrečene moraju se ukinuti. Izraelski dužnosnici koje su međunarodni sudovi optužili za genocid, kao i francuski i NATO dužnosnici koji su sudjelovali u ovom genocidu, moraju biti procesuirani.

Ukinite izvršno predsjedništvo Pete Republike!

Macron vlada protiv naroda policijskom represijom i masovnim uhićenjima štrajkača i prosvjednika. Interventna policija CRS-a ima povijesne korijene koji sežu do nacističkih kolaboracionističkih jedinica povezanih s nacističkim SS-om, koje su se borile protiv francuskog Pokreta otpora. Tu povezanost evocira slogan „CRS=SS“, koji se pojavio tijekom štrajka rudara 1948. i ponovno se pojavio tijekom općeg štrajka 1968. godine. Oni moraju biti raspušteni, zajedno s izvršnim predsjedništvom Ustava iz 1958., na temelju kojeg je Macron prošlog mjeseca zaprijetio suspenzijom parlamenta i obnašanjem apsolutne vlasti.

Poništite Macronove rezove mirovina, zaplijenite sredstva za spašavanje banaka i dodijelite milijarde za radna mjesta i socijalne programe!

Macronova nelegitimna smanjenja mirovina moraju se poništiti, a antidemokratski diktat banaka nad društvom prekinuti. Radnici moraju odbaciti laž da nema novca za socijalne programe i radna mjesta. Novac se mora pronaći zapljenom stotina milijardi eura javnih sredstava koje je prigrabila financijska aristokracija tijekom proteklih desetljeća u opetovanim spašavanjima banaka koja su Francusku pretvorila u zemlju s najbogatijim evropskim milijarderima.

Zaustavite progon izbjeglica i imigranata, za međunarodno jedinstvo radničke klase!

Mobilizacija radničke klase u borbi zahtijeva neumoljivo suprotstavljanje pokušajima buržoazije da je podijeli poticanjem nacionalizma. Radnici se moraju usprotiviti pozivima RN-a da se ubrzaju masovna protjerivanja radnika bez dokumenata i oduzima francusko državljanstvo osobama s dvojnim državljanstvom i antiimigrantskim mjerama koje podupiru Macron i NFP. To uključuje zakone EU-a koji uskraćuju pravo na azil, uspostavljanje kampova za masovno zatočenje poput onih koje je izgradila SYRIZA u Grčkoj i ponižavajuće zakone koji zabranjuju muslimansku vjersku odjeću u francuskim školama.

Za Sjedinjene Socijalističke Države Evrope

Radnici i mladi u Francuskoj imaju snažne saveznike u ovoj borbi, među milijunima radnika diljem Evrope i na međunarodnoj razini koji se protive ratu, fašizmu, genocidu i mjerama štednje. Francuski sindikalni birokrati i parlamentarci hoće tome stati na put. Put naprijed je da radnici izgrade svoje vlastite rank-and-file organizacije borbe i izgrade politički pokret za prijenos moći na radničku klasu u Francuskoj, diljem Evrope i na međunarodnoj razini, i zamijene kapitalističku Europsku uniju Sjedinjenim Socijalističkim Državama Evrope.

Loading