Predsjednik Emmanuel Macron doživio je još jedan ponižavajući neuspjeh u prvom krugu prijevremenih izbora koje je raspisao nakon poraza svoje stranke na evropskim izborima. I neofašistički Nacionalni skup (RN) i Nova narodna fronta (NFP) Jean-Luca Mélenchona porasli su u glasovima, na 33 odnosno 28 posto. U međuvremenu Macronova koalicija Ensemble pala je na 20 posto.

Projekcije o tome tko će osvojiti zastupnička mjesta u drugom krugu 7. srpnja su neizvjesne, većina pokazuje da RN nema 289 zastupničkih mjesta potrebnih za apsolutnu većinu u Skupštini od 577 zastupničkih mjesta. Osvojila bi između 230 i 280 mjesta. NFP bi imao između 125 i 165, dok bi Ansambl pao na između 70 i 100 mjesta. Desničarska stranka Republikanci (LR), koja je osvojila 9 posto glasova, imala bi 40 do 60 mjesta.

Ovo je snažno negiranje Macrona. Vodio je kampanju kao branitelj francuske demokracije protiv „ekstrema“ NFP-a i RN-a, te je zagovarao raspoređivanje kopnenih trupa u Ukrajini za rat s Rusijom. Nijedan od ovih argumenata nije dobio njegovu podršku. Među radnicima je dobro poznato da Macron vlada protiv naroda, režući mirovine i druge socijalne programe usprkos ogromnom narodnom protivljenju, te da ratni planovi koje on i NATO podržavaju predstavljaju rizik od katastrofalne eskalacije.

Umjesto toga, na odaziv birača od 66 posto – što je najveći odaziv na izbore u 30 godina – birači su Macronovu stranku kaznili. Sve projekcije pokazuju da je njegova stranka mlađi partner u bilo kojoj vladinoj koaliciji koja se okupi u parlamentu nakon drugog kruga u nedjelju.

Macron je sinoć izdao izjavu u kojoj je naznačio da će vjerojatno tražiti vladin savez s NFP-om i LR-om protiv RN-a. „Visoki odaziv birača u prvom krugu ovih parlamentarnih izbora pokazuje važnost ovog glasanja za naše sunarodnjake i njihovu želju da razjasne političku situaciju“, rekao je. Pozivajući na svestranački savez protiv RN, Macron je izjavio, „protiv Nacionalnog okupljanja široku, jasno demokratsku i republikansku koaliciju za drugi krug.“

Premijer u odlasku Gabriel Attal pozvao je na formiranje koalicija koje su „sposobne poraziti Nacionalno okupljanje s kojima [Ansambl] dijeli najvažniju stvar: vrijednosti Republike.“ Attal je također objavio da obustavlja svoje nadaleko nepopularne planove za smanjenje osiguranja za nezaposlene nakon poraza Ensemblea.

Čelnica stranke RN Marine Le Pen i kandidat za premijera Jordan Bardella pozvali su glasače da RN-u daju apsolutnu većinu u drugom krugu kako bi mogao formirati vladu.

„Francuzi su pokazali želju da okrenu stranicu nakon sedam godina vlade koja je bila prezirna vrijedna“, rekla je Le Pen. „Potrebna nam je apsolutna većina. Pozivam vas da ponovno date svoj glas ako ste glasali za nas... Ako ste odabrali drugačije, pozivam vas da se pridružite koaliciji sigurnosti, slobode i jedinstva.“

„Predsjednički tabor... više nije u poziciji za pobjedu“, rekao je Bardella, nazivajući svoju stranku „domoljubnim bedemom koji može učiniti da Francuska pobijedi“ protiv prijetnje krajnje ljevice. Poručio je da će, ako bude izabran, „poštivati ​​Ustav i dužnost predsjednika Republike, ali nepopustljiv u politici koju želimo provesti“.

Sa svoje strane, čelnik NFP-a Jean-Luc Mélenchon uokvirio je drugi krug prijevremenih izbora kao izbor između njegove stranačke koalicije i neofašizma.

Rekao je: „Idemo prema drugom krugu iznimnog intenziteta. Država mora izabrati. Hoće li pogoršati najgore svoje podjele, one po društvenim nejednakostima, vjeri, boji kože, društvenom ili geografskom podrijetlu, ili će se udružiti da formiraju samo jedan narod bez ikakvih preduvjeta? To je izbor u drugom krugu… U ovim uvjetima ne možemo imati druge prijedloge ili razumne zahtjeve osim ovoga: Nova narodna fronta treba apsolutnu većinu.“

Od sinoć, Mélenchonova pozicija unutar NFP-a donekle je ojačana izbornim debaklima s kojima su se suočila dva njegova rivala unutar NFP-a. Čelnik staljinističke Francuske komunističke partije (PCF) Fabien Roussel, koji je oštro kritizirao zakon i red Mélenchona, eliminiran je u prvom krugu u sjevernom okrugu.

François Ruffin, agresivni promotor ukrajinskog rata unutar LFI-a, potučen je na drugo mjesto od strane RN kandidatkinje Nathalie Ribeiro-Billet u okrugu Somme i sada se bori da zadrži svoje mjesto u parlamentu.

Mélenchon, koji se više puta ponudio da bude premijer pod Macronom, također je signalizirao da će NFP podržati Macronove kandidate protiv RN-a. Ako bi NFP mogao oduzeti glasove kandidatu Ansambla i tako omogućiti RN-u da pobijedi, rekao je, „povući ćemo svoje kandidate, gdje god to bilo, u svim okolnostima… Niti jedan glas, niti jedno mjesto više za RN. Naša politika je jasna, naša politika je jednostavna.“

U stvarnosti, jedini jasan i jednostavan element situacije je masovno odbacivanje Macronove politike rata, štednje i policijske-državne diktature od strane radnika i mladih. Glasovanje u Francuskoj izraz je daleko šireg odbacivanja vojne eskalacije u Ukrajini, genocida u Gazi i politike štednje koju nameću kapitalističke policijske države diljem svijeta od strane međunarodne radničke klase.

No, francuski politički establišment ne izražava te osjećaje radnika i mladeži, a ishod izbora je još uvijek nemoguće reći. Odnos snaga u Skupštini ostaje nejasan, kao i stav koji bi LR zauzeo da je Macron zatražio od nje da podrži koalicijsku vladu između NFP-a i Ensemblea.

Eric Ciotti, vodeći glas unutar LR-a koji je ujedinjen s RN-om, objavio je sinoć izjavu pozivajući na formiranje vladinog saveza RN-LR: „Večeras više nije moguće odbiti birati između naše odgovorne, domoljubne i republikanske unije i zastrašujuće krajnje lijeve opasnosti. Pozivam sve republikance da slijede put jedinstva koji sam ja otvorio.“

Iznad svega, koalicijska vlada sastavljena između Mélenchonovog NFP-a, Macronovog Ensemble i moguće frakcije LR-a, ne nudi ništa radničkoj klasi. Bila bi to kapitalistička vlada utemeljena na koalicijama s izrazito desničarskim snagama. Štoviše, program NFP-a obvezuje ga na raspoređivanje trupa i isporuku oružja Ukrajini i izgradnju francuske vojne policije i obavještajnih službi koje bi ga učinile kompatibilnim s Macronovim agresivnim, antiradničkim programom.

Kada bi se formirala takva koalicijska vlada, to bi predstavljalo pokušaj francuskog financijskog kapitala da izravnije integrira NFP i Mélenchona u dvorane moći, kao instrument za provođenje svojih imperijalističkih interesa. Ova bi se vlada, prije nego kasnije, našla u otvorenom sukobu s radničkom klasom.