U ponedjeljak je njemačka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser (Socijaldemokrati, SPD) posjetila grad Plovdiv u južnoj Bugarskoj. Tamo je pregledala ogradu od bodljikave žice na granici s Turskom, koja služi kao model zatvaranja Europske unije za izbjeglice.

Granica, duga gotovo 260 kilometara i osigurana dvostrukom ogradom, poznata je po brutalnim odbijanjima, odnosno ilegalnim deportacijama od strane bugarske granične policije. No, upravo tamo, na graničnom prijelazu Kapitan Andreevo, bit će postavljen pilot projekt Zajedničkog europskog sustava azila (CEAS). To jasno pokazuje ekstremno desničarske stavove koji sada prevladavaju u Europskoj uniji.

Konačnim usvajanjem CEAS-a 10. travnja, Europski parlament je praktično suspendirao pravo na azil i pretvorio useljeničku politiku ekstremne desnice u zakon. Usvojene mjere predviđaju hermetičko zatvaranje vanjskih granica Evrope. To znači da će izbjeglice morati proći postupak traženja azila izvan EU-a u zatvorenim, vojno čuvanim pritvorskim centrima.

Potpuno zatvoreni, ljudi traumatizirani ratom, prisilnom migracijom i bježeći od opasnosti, uključujući djecu, neće imati pristup pravnoj, medicinskoj ili psihološkoj pomoći u takvim kampovima. Umjesto toga, oni se pritvaraju, provjeravaju, registriraju i biraju s primarnim ciljem deportacije što je moguće većeg broja ljudi i što je brže moguće – često u iste zemlje iz kojih su pobjegli ili čak u takozvane sigurne treće zemlje. Njihov broj je u sklopu reforme povećan, što znači da su moguće još veće deportacije.

Kao što je WSWS već pokazao, CEAS znači „ukidanje prava na azil, proširenje Tvrđave Evrope, masovne deportacije i zatočenje čak i žena i djece u objektima za deportaciju sličnim koncentracijskim logorima“.

Tijekom glasovanja 10. travnja pristaše izbjeglica prosvjedovale su ispred EU parlamenta u Bruxellesu. Neki su s galerije za posjetitelje u plenarnoj dvorani dovikivali zastupnicima Europskog parlamenta: „Budite ljudi, glasajte NE!“ Drugi su simbolično poslali poruke hitnosti i suosjećanja lansiranjem papirnatih zrakoplova u parlament, od kojih je svaki nosio koordinate onih koji su ostali na moru i pojedinosti o izbjeglicama koje su tragično izgubile živote tražeći sigurnost.

Pomorske nesreće sa smrtnim slučajevima događaju se gotovo svaki dan u Sredozemnom moru. Istog dana kada su zastupnici Europskog parlamenta odobrili CEAS, dogodio se incident opasan po život u blizini sjevernoafričke obale, kako je izvijestila spasilačka organizacija Seebrücke.

„Mare Jonio“ brzo je odgovorio na poziv u pomoć, jureći u pomoć ljudima na brodu koji tone, a čiji je motor ostao bez snage. Tada se pojavila libijska obalna straža koju financira EU i naredila spasilačkom brodu da se odmah udalji, što nije učinio. Milicije obalne straže „izvele su opasne manevre oko broda i pucale u zrak. ... Nastala je panika i ljudi su skakali u vodu.“ Na kraju je „Mare Jonio“ uspio dovesti ukupno 56 ljudi u Pozzallo u Italiji.

Svake godine tisuće izbjeglica smrznu se na smrt, umru od gladi ili se utope na evropskim granicama. Prema podacima Statista, gotovo 30,000 ljudi utopilo se bježeći preko Mediterana u posljednjih 10 godina. Samo ove godine najmanje 459 ljudi već je umrlo u Sredozemnom moru do kraja ožujka.

Tisuće drugih umire u opasnom pokušaju prijelaza granice poput one u južnoj Bugarskoj. Ili su strpani u prenapučene kampove kao što je Moria (Grčka) na neodređeno vrijeme. Ili ih libijska obalna straža pokupi na otvorenom moru i vrati ih u pakao pritvorskog centra u Libiji.

Nancy Faeser favorizira i promiče ubojiti evropski sustav azila u ime koalicijske vlade SPD-a, Zelenih i liberalnih demokrata (FDP). Posljednjih šest mjeseci zagovarala je i masovno širenje nadzora vanjskih granica EU-a od strane Frontexa, projekt koji provodi predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen (Demokršćanka, CDU) zajedno s Giorgiom Meloni, talijanskom fašističkom premijerkom.

U samoj Njemačkoj vlada predvođena SPD-om također sve otvorenije realizira politiku krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD). Bundestag (parlament) je 18. siječnja glasovima koalicijskih stranaka usvojio sramotni Repatriation Improvement Act.

Početkom travnja dogovoreno je uvođenje platne kartice za tražitelje azila koju organizacija za potporu izbjeglicama ProAsyl s pravom naziva „konceptom diskriminacije“ i koja služi isključivo kao preventiva i antiizbjeglička propaganda. Život izbjeglicama otežava činjenica da više nemaju pristup gotovini i ne mogu slati novac svojim obiteljima u inozemstvo. Izbjeglice i imigranti su sve više stigmatizirani.

Militarizaciju društva u cjelini prati nepodnošljiva nacionalistička agitacija i propaganda. Kako bi podijelila i oslabila radničku klasu, savezna se koalicija oslanja na rasizam i avet „stranog kriminala“. U medijima se imigranti i tražitelji azila spominju samo u vezi s pljačkama, silovanjem, drogom i terorizmom.

Nedugo prije usvajanja CEAS-a u Europskom parlamentu, Faeser je predstavila statistiku policijskog kriminala na Saveznoj tiskovnoj konferenciji 9. travnja. Zajedno s predsjednikom Savezne agencije za kriminalističke istrage (BKA), pozvala je na „oštro djelovanje“, „brzo djelovanje vlasti“ i politike nulte tolerancije. Faeser je tvrdila: „Veza je točna, sve veća imigracija dovela je do više kaznenih djela.“

To je čista demagogija. Kriminalistička statistika bilježi sve slučajeve koje policija istražuje, čak i ako još nije donesena pravomoćna sudska presuda. Poznato je da se imigranti mnogo strože gone. Velika većina slučajeva također su sitni prekršaji, poput krađe u trgovinama ili vožnje u javnom prijevozu bez karte, koje uglavnom počine siromašniji ljudi. Statistika uključuje i fizičke obračune u kampovima za prijem, gdje su traumatizirane izbjeglice koje bježe od rata i nevolja zbijene u vrlo skučene prostore i osuđene na neaktivnost i besperspektivnost.

Nasuprot tome, statistika isključuje financijske i porezne prijestupe koje su počinili bogati, kao i političke zločine vladajuće klase. Umjesto toga, brojke oslikavaju klasno društvo u kojem ne-Nijemci na dnu nisu samo počinitelji, nego vrlo često i žrtve.

Ovu demagošku agitaciju odmah je preuzela Sahra Wagenknecht, koja vodi BSW koji se odvojio od stranke Ljevice. Kao odgovor na statistiku kriminala, pozvala je na „samit državnih ministara unutarnjih poslova u kancelariji“ kako bi se „uhvatili u koštac s problemom nekontroliranog useljavanja“, kako je rekla tiskovnoj agenciji dpa u Berlinu.

Wagenknecht je s desna napala Faeser žestoko izražavajući svoje neslaganje: „Ako statistika kriminala pokazuje da zločine nesrazmjerno čine ljudi iz određenih imigracijskih miljea, ministar unutarnjih poslova ne smije taj problem učiniti tabuom i umanjiti ga.“ Kao da to nije dovoljno, pozvala je na bolju opremljenost policije te da zaslužuje „znatno više poštovanja i društvenog priznanja“.

Gnjusno demoniziranje izbjeglica usmjereno je protiv cijele radničke klase. Dok su najsiromašniji među siromašnima, izbjeglice i imigranti, pod izravnim napadom, nezaposleni, osobe s niskim primanjima i radnici također su sve više lišeni svojih socijalnih i demokratskih prava. Sve jače protivljenje militarizmu, ratu i genocidu u Gazi vladajuća klasa suzbija sve brutalnijim metodama.

Rezolucije Europskog parlamenta i njemačke koalicijske vlade također pružaju jasnoću u ovom kontekstu. Kao što je WSWS napisao:

Činjenica da svi dijelovi vladajuće klase podupiru politiku terora protiv izbjeglica pokazuje da su radnici i mladi ljudi suočeni ne samo s ovom ili onom vladom, već s cijelom vladajućom klasom i njezinim društvenim sustavom.

Evropski kapitalizam se ne može reformirati. Mora ga ukinuti revolucionarni pokret evropske radničke klase i zamijeniti Ujedinjenim Socijalističkim Državama Evrope.

Jedino se Sozialistische Gleichheitspartei (Stranka socijalističke jednakosti) zalaže za ovaj cilj na evropskim izborima. Bori se za jedinstvo svih radnika, bez obzira na njihovu putovnicu, boju kože ili etničko podrijetlo, a također stoji i danas uz apel koji je Karl Marx uputio radničkoj klasi: „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“