Imperijalističke sile odgovorile su na napade Irana na Izrael u subotu sa osudama.

„Osuđujem ove napade najoštrije moguće“, izjavio je američki predsjednik Joe Biden, ponovno potvrđujući „američku čvrstu predanost sigurnosti Izraela“.

Grupa imperijalističkih sila G7 rekla je u priopćenju: „Mi... nedvosmisleno najoštrije osuđujemo izravan napad Irana bez presedana na Izrael.“ Dodaje se: „Iran je dodatno zakoračio prema destabilizaciji regije i riskira izazivanje nekontrolirane regionalne eskalacije.“

Ove izjave imperijalističkih ratnih huškača, koje ponavljaju sve velike NATO sile, vrhunac su licemjerja. Snage koje „izazivaju nekontroliranu regionalnu eskalaciju“ na Bliskom istoku su Izrael i njegovi imperijalistički podupiratelji.

Iranski napad bio je odgovor na napad Izraela 1. travnja na iransko veleposlanstvo u Siriji u kojem je ubijeno sedam visokih iranskih vojnih časnika, uključujući dva generala.

Kao odgovor na izraelski flagrantno nezakonit i ubilački napad na ono što je, prema međunarodnom pravu, iranski teritorij, imperijalističke su sile učinkovito signalizirale svoju podršku. Američki veleposlanik pri UN-u Robert Wood izjavio je da su „teroristički vođe i elementi navodno bili prisutni u ovom objektu“. SAD, Francuska i Velika Britanija uložile su veto na rezoluciju u Vijeću sigurnosti UN-a kojom se osuđuje napad Izraela.

Sada se imperijalisti natječu u osudama iranskog odgovora na napad Izraela. Ovo je tim više upečatljivo s obzirom da je akcija Irana bila uglavnom simbolična. Iranska vlada najavila je subotnji napad zemljama u regiji 72 sata unaprijed u nastojanju da ograniči učinak. Kako je Reuters izvijestio u nedjelju:

Iran je obavijestio nekoliko dana prije subotnjeg napada bespilotnim letjelicama i projektilima na Izrael, omogućivši da se izbjegnu masovne žrtve i neobuzdana eskalacija.

Imperijalističke sile tvrde da oni i njihovi proksiji mogu ubijati koliko god ljudi žele, izvoditi ciljana ubojstva i djelovati u potpunom kršenju svega što nalikuje međunarodnom pravu. Ai svaki odgovor, čak i najminimalniji, prokazuje se kao zločin. To je osnovni zakon kolonijalizma i imperijalizma.

Dok Biden „osuđuje“ postupke Irana, on ne proširuje isti jezik na izraelski napad na Gazu, koji financiraju, naoružavaju i politički podržavaju Sjedinjene Američke Države i druge imperijalističke sile.

Izrael sustavno provodi genocid nad stanovništvom Gaze, pri čemu je već ubijeno najmanje 40,000 ljudi. Raseljava, izgladnjuje i bombardira cijelu populaciju od 2,2 milijuna ljudi te metodično i namjerno ubija liječnike, novinare i humanitarne radnike.

Genocid u Gazi prerasta u regionalni rat, koji vrlo brzo može zahvatiti čitav svijet.

U mjeri u kojoj Bidenova administracija izjavljuje, uglavnom u pozadini, a ne putem službenih izjava, da bi radije da Izrael ne odgovori neposrednim vojnim udarima, ovo stajalište je određeno taktičkim razmatranjima.

Neka od ovih razmatranja iznio je Bret Stephens u autorskom tekstu u New York Timesu pod naslovom „For Israel, Revenge Should Be a Dish Served Cold.“

Stevens je napisao:

Kao pitanje samoobrane, Izrael ima svako moralno i zakonsko pravo odgovoriti istom mjerom. Izraelu nije dovoljno pokazati sposobnost obrane, kao što je to učinio tijekom vikenda. Također mora ponovno uspostaviti svoju sposobnost odvraćanja. Odnosno, treba pokazati iranskim čelnicima da će cijena njihovog rata protiv Izraela iz sjene biti nepodnošljivo visoka, te se stoga ne smije ponoviti.

Međutim, Stephens se protivi sveobuhvatnom napadu na Iran. Piše:

Izrael ima nedovršeni rat protiv Hamasa u Gazi, a izravan izraelski napad na Iran mogao bi izazvati drugi veliki rat protiv Hezbollaha u Libanonu, ako ne i protiv samog Irana. Većina Izraelaca shvaća da će se određeni rat morati voditi prije ili kasnije – možda prije kraja ljeta – i da će za njih vjerojatno biti mnogo teži nego što je rat u Gazi dosad bio. (Naglasak dodan.)

Drugim riječima, prvo je potrebno završiti genocid u Gazi prije nego što se okrenemo „mnogo težem“ zadatku rata s Iranom.

Dijelovi političkog establišmenta SAD-a otvoreno zagovaraju rat širokih razmjera, tvrdeći da Bidenova administracija ne ide dovoljno daleko u podržavanju izraelskog rata protiv Irana. Wall Street Journal napisao je u uvodniku:

Napad bi barem trebao natjerati gospodina Bidena i njegove kolege demokrate da okončaju svoj hladni rat s Izraelom oko Gaze i priznaju da je ovo stvarno rat protiv Irana.

Nastavljalo se:

Čelnici obiju stranaka također bi trebali početi govoriti istinu Amerikancima o novom svijetu globalnih prijetnji. Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja marširaju i rade zajedno.

Izraelska vlada prošlog je dana raspravljala o tome koje akcije poduzeti, a očito postoje podjele unutar samog režima. Štoviše, dok je Izrael imperijalistički pas napadač na Bliskom istoku, SAD nema potpunu kontrolu nad onim što će učiniti. U svakom slučaju, Bidenova administracija ponovno je potvrdila da će Izrael, ako nešto poduzme, imati punu podršku vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Govoreći u Meet the Press, glasnogovornik Bijele kuće John Kirby izjavio je: „O njima će ovisiti hoće li i kako će Izraelci odgovoriti.“

Na pitanje: „Ako Izrael odluči krenuti naprijed s osvetničkim napadima, hoće li Sjedinjene Američke Države podržati Izrael?“ Kirby je odgovorio da će američka „potpora izraelskoj samoobrani ostati čvrsta. Neće se promijeniti.“

Sjedinjene Američke Države odgovorile su na događaje od 7. listopada pokretanjem velike vojne ofenzive diljem Bliskog istoka, s Iranom kao središnjom metom. U roku od nekoliko dana, SAD je poslao armadu ratnih brodova i stotine zrakoplova u regiju koje je iskoristio za pokretanje desetaka ilegalnih zračnih napada u proteklih šest mjeseci.

Američka ofenziva na Bliskom istoku ključni je element globalnog rata koji se odvija, s Rusijom i Kinom kao glavnim ciljevima. Podjarmljivanje Irana, koji leži u srcu Evroazije, kritična je komponenta težnje Sjedinjenih Američkih Država za globalnom vojnom dominacijom.

Bez obzira na trenutni razvoj događaja u nadolazećim danima, regionalni rat diljem Bliskog istoka, kao dio globalnog rata koji se širi, opasno izmiče kontroli. Svijet je bliže nuklearnom sukobu nego u bilo kojem trenutku od Drugog svjetskog rata. Ništa ne može zaustaviti ovaj globalni rat koji se širi osim razvoja masovnog antiratnog pokreta orijentiranog i temeljenog na radničkoj klasi.