Najviši njemački generali i njemačka vlada konkretno raspravljaju o tome kako se krstareće rakete „Taurus“ mogu dostaviti Ukrajini i koristiti protiv ruskih ciljeva. To je proizašlo iz približno 30-minutnog razgovora 19. veljače, koji je presrela ruska obavještajna služba i koji je tijekom vikenda objavio ruski informativni kanal RT.

U razgovoru su sudjelovali inspektor zračnih snaga Ingo Gerhartz, šef operacija i vježbi u zapovjedništvu Luftwaffea Frank Gräfe i dva potpukovnika svemirskog zapovjedništva Bundeswehra (oružanih snaga) po imenu Fenske i Florstedt. Prema vlastitim izjavama, vojni zapovjednici sastali su se kako bi pripremili sastanak s ministrom obrane Borisom Pistoriusom (Socijaldemokrati, SPD) i kako bi s njim razgovarali može li se i kako Taurus isporučiti Kijevu i upotrijebiti protiv nuklearno naoružane sile Rusije.

Pistorius je želio „ući stvarno duboko u Taurus“, započeo je razgovor Gerhartz, ne ostavljajući nikakvu sumnju da on sam podržava raspoređivanje i korištenje sustava naoružanja te da su on i vojska zabrinuti kako uvjeriti Pistoriusa i cijelo političko vodstvo. Cijela rasprava o Taurusu se nastavlja, „jer nitko zapravo ne zna zašto kancelar ovdje blokira“, žali se.

Sudionici ne umanjuju riječi o svojim planovima za daljnju eskalaciju rata protiv Rusije. Konkretno, fokusiraju se na napade na ruska skladišta streljiva iza fronte i uništavanje logistički i strateški važnog krimskog mosta koji od 2018. povezuje rusku regiju Krasnodar s poluotokom Krim. Florstedt u jednom trenutku objašnjava da je Taurus posebno učinkovit u borbi protiv ovih ciljeva.

Do mosta na istoku je prilično teško doći, a stupovi su relativno mali, a Taurus to može činiti... A ako sada uzmemo u obzir i usporedimo koliko je Storm Shadowa [britanski ekvivalent Taurusa] i […] oboreno, jednostavno imate prilično dobru jedinstvenu prodajnu prednost.

Zatim Fenske, koji je očito bio zadužen zajedno s Florstedtom da izvrši misiju Taurus, objašnjava da je za uništenje mosta potrebno mnogo više od jedne krstareće rakete. Ovo je „nažalost – zbog svoje veličine – poput aerodroma. To znači da bi mi za ovo moglo trebati deset ili dvadeset projektila.“ Gerhartz govori o „pedeset u prvoj tranši“, a potom će možda biti isporučeno još 50.

Velik dio razgovora vrti se oko toga kako odagnati „političku zabrinutost“ zbog „previše izravnog sudjelovanja“ Bundeswehra u raspoređivanju Taurusa. Ideja da se ciljni podaci voze „iz Poljske automobilom“ u Ukrajinu „tako da nitko ne primijeti“ odbacuje se „kao neprihvatljivo rješenje“. Isto vrijedi i za prijedlog da se podatkovne datoteke jednostavno kreiraju od strane proizvođača Taurusa MDBA u Schrobenhausenu umjesto od strane zračnih snaga u Büchelu.

Pritom se vojni predstavnici slažu da bi puna obuka ukrajinskih vojnika za Taurus bila zahtjevna i dugotrajna. Fenske se stoga zalaže za ovo: „Kada je riječ o naknadnom raspoređivanju, preporuka bi zapravo bila da barem prvu potporu misiji pružimo mi, budući da je planiranje vrlo složeno.“

Ostali prijedlozi o kojima se raspravlja nisu ništa manje eksplozivni. Gräfe postavlja pitanje suradnje s Britanijom, barem u prvoj fazi dok se Ukrajinci „i sami potpuno ne obuče“. Stručnost britanske vojske, koja bi također imala „nekoliko ljudi na terenu“, mogla bi se koristiti kako bi ukrajinska vojska dobila potrebne podatke i satelitske snimke.

Na drugom mjestu Gerhartz postavlja pitanje ovisi li ukrajinska vojska uopće o izravnim podacima iz Njemačke zbog već postojeće potpore NATO-a na terenu. Treba „uvijek također pretpostaviti sve ono što Ukrajinci sada rade“, objašnjava on. „Također znamo da ima mnogo ljudi s američkim naglaskom koji hodaju okolo u civilu. Može se reći da su oni relativno brzo sposobni to sami učiniti, jer svi imaju satelitske snimke.“

Ovo je eksplozivno u nekoliko aspekata: samo nekoliko dana nakon izjave francuskog predsjednika Macrona da raspoređivanje NATO trupa u Ukrajini „nije isključeno“, razgovor koji je procurio potvrđuje da su oni već na terenu. Činjenica da njemački generali, od svih ljudi, planiraju velike napade na ruske ciljeve razotkriva Scholzovu tvrdnju da Njemačka „nije ratna strana“ kao puku prevaru.

Žurba njemačkog vojnog vodstva prema eskalaciji oslanja se na mračnu tradiciju. Wehrmachtov rat za uništenje protiv Sovjetskog Saveza, koji je započeo prije 83 godine i u kojem je Luftwaffe odigrao središnju ulogu pod svojim tadašnjim vođom Hermannom Göringom, odnio je živote najmanje 27 milijuna sovjetskih građana. Trenutna eskalacija rata između Njemačke i NATO-a protiv Rusije služi istim bitnim imperijalističkim ciljevima: vojnom pokoravanju Rusije i pljački njenih ogromnih sirovina. Sadašnji napad ne samo da ima potencijal uništiti cijelu Evropu, već i pretvoriti cijeli planet u nuklearnu pustinju.

Zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti Dmitrij Medvedev upozorio je na svom Telegram kanalu da se „Njemačka sprema za rat s Rusijom“. Nastavio je: „Vječni protivnik, Nijemci, ponovno su postali naši najveći neprijatelji.“ Glavna urednica RT-a Margarita Simonyan, koja ima bliske veze s Kremljom, pozvala je na izravne napade na ciljeve u Njemačkoj: „Nije li vrijeme da im pokažemo kako je završilo za Njemačku posljednji put kad su ruski mostovi eksplodirali?“

Većina vladajuće klase u Njemačkoj potpuno je ravnodušna prema ogromnim opasnostima koje predstavlja izbijanje izravnog rata s Rusijom. Njemačka je reagirala na procurjeli razgovor generala daljnjim intenziviranjem antiruskog huškanja i ratne propagande kako bi legitimirala svoj ponovni prodor prema istoku iza leđa stanovništva. Problem za njih nije što se ratni razgovor dogodio, nego što su ga ruski obavještajci uspjeli presresti. Zapravo, ono o čemu je razgovaralo vodstvo Zračnih snaga u skladu je sa službenom politikom savezne vlade.

Prijedlog usvojen u Bundestagu (saveznom parlamentu) 22. Veljače – tri dana nakon sastanka – poziva na to da se Ukrajina opskrbi sa sustavima oružja dugog dometa kako bi se rat prenio duboko u Rusiju. Navodi se da je „opskrba dodatno potrebnim oružanim sustavima dugog dometa i streljivom neophodna kako bi se olakšala sposobnost Ukrajine da izvodi ciljane napade u skladu s međunarodnim pravom na strateški relevantne ciljeve daleko u teritoriju ruskog agresora,i kako bi se dodatno ojačale kopnene snage nabavom borbenih oklopnih sustava i oklopnih vozila.“

U svojoj posljednjoj izjavi Pistorius, koji je već krajem siječnja otvoreno prijetio Rusiji ratom, objavu presretnutog razgovora opisao je kao dio „informacijskog rata“ ruskog predsjednika Vladimira Putina. „To je hibridni napad za dezinformacije – radi se o podjelama, radi se o potkopavanju našeg jedinstva“, ustvrdio je. Ne smije se „ne nasjedati na Putina“ i stoga treba reagirati razborito, „ali ništa manje odlučno“.