Europske su sile na prijetnje Donalda Trumpa da će povući američku vojnu zaštitu iz zemalja NATO-a koje ne troše dovoljno na ponovno naoružavanje odgovorile izljevom prave ratne histerije. Zahtjevi sežu od vojne autonomije do razvoja neovisnog evropskog sustava nuklearnog oružja.

Trump je tijekom predizbornog nastupa izjavio da kao predsjednik neće pomagati članicama NATO-a koje ne ulažu najmanje 2 posto svog bruto domaćeg proizvoda u vojsku u slučaju ruskog napada. Dodao je: „Ohrabrio bih ih [Rusiju] da rade što god žele.“

Europske vlade odgovorile su na ove komentare daljnjim ubrzanjem ponovnog naoružavanja i pripremanjem nuklearnog rata protiv Rusije, protiv koje već vode proxy rat u Ukrajini.

Već više od desetljeća vodeće europske sile, s Njemačkom na čelu, provode program vojnog naoružavanja pripremajući se za vođenje rata protiv „velikih sila“.

No, kao odgovor na Trumpove komentare, europski političari zahtijevaju da to ide još dalje, otvoreno govoreći o militarizaciji cjelokupnog gospodarstva, uvođenju vojnog roka, a sada i o mogućnosti europskog nuklearnog oružja.

Ovo je recept za rat protiv radničke klase, za državnu represiju i za reakciju krajnje desnice. Ne može se demokratski provesti. Izazvat će intenziviranje klasne borbe, koja je povezana s masovnim otporom imperijalizmu koji se već očitovao u prosvjedima protiv genocida u Gazi.

U gostujućem članku za Frankfurter Allgemeine Zeitung, njemački ministar financija i čelnik Slobodne demokratske stranke Christian Lindner pozvao je na razvoj zajedničkog europskog nuklearnog oružja, što bi također Njemačku učinilo nuklearnom silom po prvi put u njezinoj povijesti. Do danas je SAD samo skladištio nuklearno oružje na njemačkom tlu, a američka vlada odlučuje o njegovoj uporabi.

Lindner je predložio odgovor na prijedloge francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za suradnju, koji su uključivali ideju da se strateški nuklearni kapaciteti Francuske i Britanije iskoriste za uspostavu europskog nuklearnog arsenala.

Istodobno, Lindner je jasno dao do znanja da je to povezano s objavom rata radničkoj klasi, koja mora snositi troškove militarizma. „'Dividenda mira' iz prošlosti korištena je, posebice, za širenje socijalne države“, napisao je. „Sada smo na početku ere 'ulaganja slobode', zbog čega je nužna promjena smjera.“

Katarina Barley, potpredsjednica Europskog parlamenta i vodeća kandidatkinja njemačkih socijaldemokrata za europske izbore, kao i Manfred Weber, njemački čelnik konzervativne skupine u Europskom parlamentu, također su razgovarali o razvoju samostalnog europskog nuklearnog oružja. „Na putu prema europskoj vojsci, to također može postati izazovom“, rekao je Barley za Tagesspiegel.

Tijekom svog nastupnog posjeta Parizu, poljski premijer Donald Tusk pozvao je europske političare i društva da se probude. Europa treba zajedničku obrambenu politiku i mora postati snažan kontinent, ustvrdio je. Tijekom svog sljedećeg posjeta Berlinu, Tusk je rekao da se Macronova ponuda da europeizira francusko nuklearno oružje mora shvatiti „stvarno ozbiljno“. Ne postoji „nikakav razlog zašto bi Europska unija bila vojno slabija od Rusije“.

Drugi smatraju da je taktički nerazborito postavljati pitanje neovisnog europskog nuklearnog arsenala tako otvoreno u ovom trenutku, s obzirom na nadmoć Rusije na polju nuklearnog oružja – ona ima gotovo 6000 nuklearnih bojevih glava, dok Britanija i Francuska zajedno imaju oko 500 – i umjesto toga potaknuti ubrzano konvencionalno ponovno naoružavanje kao prvi korak.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg upozorio je protiv potkopavanja vjerodostojnosti NATO-ovog nuklearnog odvraćanja, pogotovo jer je američki nuklearni kišobran za Europu gotovo jedina stvar koja još nije dovedena u pitanje u strateškim dokumentima Trumpovog tabora. Njemački ministar obrane Boris Pistorius također je opisao nuklearnu debatu kao „posljednju stvar koju sada trebamo“. To je „složena rasprava koju ne treba ni započinjati“.

Ali to su taktičke razlike. Oko pitanja ponovnog naoružavanja, rata i klasnog rata slaže se cijela europska vladajuća klasa. Na marginama sastanka ministara obrane NATO-a koji se jučer održao u Bruxellesu, Pistorius je iznio tvrdnju da Njemačka ima vodeću ulogu u NATO-u te da postaje „kičma“ i „logističko središte“ u obrani Europe. Po prvi put, njegova je zemlja premašila cilj od 2 posto za vojnu potrošnju, pohvalio se. Počevši od sljedeće godine, savezu će osigurati 35,000 vojnika koji se mogu rasporediti, kao i 200 zrakoplova i ratnih brodova.

I druge europske članice NATO-a povećavaju svoje vojne izdatke. Osamnaest od 31 sada je doseglo cilj od 2 posto. Prije deset godina to je učinilo samo troje. A ovo je tek početak. Europska industrija oružja također se masovno širi kako bi ponovno mogla proizvoditi streljivo i oružje u velikim razmjerima.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen namjerava kasnije ovog mjeseca predstaviti plan za potporu europskoj obrambenoj industriji s milijardama eura novca poreznih obveznika i udruživanje snaga preko granica.

Trumpove prijetnje samo služe kao okidač za daljnju eskalaciju spirale ponovnog naoružavanja. Neki su komentari stoga pozdravili Trumpove izjave kao „poziv na buđenje“. Primjerice, Politico, koji je sada u vlasništvu njemačke izdavačke kuće Springer, objavio je ciničan članak pod naslovom „Donald Trump upravo je učinio uslugu Europi“ u kojem stoji: „Trumpov udar trebao bi pomoći u preusmjeravanju europskog strateškog kompasa“.

Britanski časopis International Affairs komentirao je da su Trumpovi komentari bili „poziv na uzbunu za europske čelnike, a posebno one u Berlinu, Londonu i Parizu... Ako Donald Trump ne može ujediniti europske čelnike u obrani Europe, stvarno nema nade.“

Europsko ponovno naoružavanje nije usmjereno samo protiv Rusije. Čak i ako europske sile u NATO-u i dalje blisko surađuju sa SAD-om, one su gospodarski i geopolitički suparnici. Obje strane su nametnule mjere trgovinskog rata jedna protiv druge tijekom Trumpovog predsjedništva, koje nikada nisu u potpunosti ukinute pod Bidenom. A žestoke napetosti tinjaju i između samih europskih sila.

Vodeći njemački političari – na čelu s bivšim ministrom vanjskih poslova i sadašnjim saveznim predsjednikom Frank-Walterom Steinmeyerom i bivšom ministricom obrane Ursulom von der Leyen – već su prije 10 godina zahtijevali da Njemačka odustane od svoje „vojne suzdržanosti“, postane vodeća sila u Europi i ponovno igra političku i vojnu ulogu u cijelom svijetu koja odgovara njezinoj ekonomskoj težini. Iste su godine podržali desničarski državni udar u Kijevu, koji je odredio kurs za rat SAD-a i NATO-a protiv Rusije u Ukrajini. SAD, EU i njihove države članice financirale su i vojno kontrolirale rat sa stotinama milijardi dolara.

Poziv na vojnu autonomiju i nuklearnu autonomiju pokazuje da europske sile, kao i SAD, neće stati ni pred čim kako bi postigle svoje imperijalističke ciljeve – čak ni pred nuklearnim ratom koji bi opustošio Europu i zaprijetio opstanku čovječanstva. Ono što ih pokreće – kao i u Prvom i Drugom svjetskom ratu – je nerješiva kriza kapitalističkog sustava koju pokušavaju riješiti nasilnom ponovnom podjelom svijeta i objavom rata vlastitoj radničkoj klasi.

Postoji samo jedan način da se zaustavi rat, koji podržavaju sve buržoaske stranke, uključujući nominalno „ljevicu“ i sindikate: neovisna mobilizacija i ujedinjenje evropske, američke i međunarodne radničke klase u borbi protiv socijalnih rezova, diktature i rata. Ta se borba mora temeljiti na socijalističkom programu usmjerenom na rušenje kapitalizma. To je program za koji se zalaže Međunarodni odbor Četvrte Internacionale i njegove sekcije.