Televizijski glumac Matthew Perry, najpoznatiji po ulozi sarkastično-ciničnog lika Chandlera Binga u sitcomu Prijatelji, preminuo je u subotu u svom domu u Los Angelesu. Imao je 54 godine.
Glumac je pronađen bez reakcije u hidromasažnoj kadi iza svoje kuće, prema izvorima iz policije koji su razgovarali s Los Angeles Timesom.
Iako na mjestu događaja nisu pronađeni lijekovi, izvori su rekli za Times, „lijekovi na recept pronađeni su u kući i stoga će toksikologija biti dio istrage.“ Okružni mrtvozornički ured Los Angelesa, koji je odgodio svoje nalaze čekajući daljnje testiranje, utvrdit će uzrok smrti.
Perry je bio nominiran za nekoliko nagrada Emmy za svoju ulogu u sve 234 epizode Prijatelja (1994.-2004.) na NBC-u i za pojavljivanje kao pomoćni savjetnik Bijele kuće u četvrtoj i petoj sezoni (2003.) popularne političke drame The West Wing za istu mrežu.
Perry, rođen u Williamstownu, Massachusetts, 1969. i odrastao u Ottawi, Ontario, godinama je javno govorio o svojoj borbi sa zlouporabom supstanci i ovisnosti. U memoarima objavljenim prije godinu dana Perry je ispričao da je postao alkoholičar s 14 godina, a kasnije je postao ovisan o tabletama protiv bolova nakon nesreće na jet-skiju s 28 godina. U jednom je trenutku priznao da je uzimao 55 tableta Vicodina dnevno.
Glumac je imao mnogo zdravstvenih problema uzrokovanih zlouporabom opioida, uključujući dva tjedna u komi i 14 operacija želuca. Perry je objasnio da se nije mogao sjetiti tri godine svog života dok se pojavljivao u Prijateljima. Također je otkrio da je imao 15 boravaka na rehabilitaciji i 65 pokušaja detoksikacije. U jednom trenutku tijekom hitnog liječenja, Perryjevoj je obitelji bolničko osoblje reklo da ima 2 posto šanse za preživljavanje.
Po svemu sudeći, unatoč svojim ozbiljnim bolestima, Perry je bio pristojan i brižan čovjek koji je na divan način posvetio sebe i svoje osobno bogatstvo od procijenjenih 100 milijuna dolara pomaganju drugima sa sličnim ovisnostima.
U podcastu iz 2022. kojim je promovirao svoje memoare, Perry je rekao: „Najbolja stvar kod mene, osim ništa, je da ako mi netko dođe i kaže: 'Ne mogu prestati piti, možeš li mi pomoći?' Mogu reći 'da' i pomoći.“ Perry je potom dodao: „Kad umrem, ne želim da Prijatelji budu prva stvar koja se spominje. Želim da to bude prva stvar koja se spominje. I proživjet ću ostatak života dokazujući to.“
Iako je Perryjeva smrt sigurno tragična i šokantna, nije posve iznenađujuća. On je jedan s vrlo dugog popisa slavnih osoba Hollywooda i glazbene industrije koji su umrli od posljedica alkoholizma ili zlouporabe droga, ili oboje. Taj je fenomen tako često dio načina života ili povezan s razornim usponima i padovima zvijezda u okrutnoj, grabežljivoj industriji zabave vrijednoj više milijardi dolara koja je specijalizirana za nanošenje štete ljudskim bićima. Ništa nije tako destruktivno u američkoj popularnoj kulturi kao uspjeh.
Međutim, u ovom kontekstu čitatelji bi trebali kritički razmotriti pretjeranu pozornost, vrijeme emitiranja i brdo članaka na naslovnim stranicama koje korporativni mediji posvećuju izvješćivanju o životu i smrti Matthewa Perryja, koji je, prema bilo kojoj objektivnoj mjeri, bio relativno minorna osoba u televizijskoj glumi.
Večernji televizijski informativni programi u nedjelju posvetili su trećinu ili više vremena Perryjevoj smrti, s voditeljima koji su čitali tmurne, pretenciozne osmrtnice i novinarima „na licu mjesta“ koji su se javljali s površnim i predvidljivim biografskim detaljima. Pokrivenost je bila ogromna, sveprisutna, ali potpuno plitka, s uobičajenom medijskom kombinacijom tištanja i moraliziranja o takvim smrtima slavnih. Naglasak stavljen na glumčevu smrt ozbiljno je sugerirao da je ovo najvažniji događaj koji se dogodio u svijetu prošlog vikenda.
Prije svega, ovo je svjestan pokušaj da se stavi sa strane užasan genocid i etničko čišćenje koje nad Palestincima u Gazi provodi izraelska vojska, uz entuzijastičnu potporu Bijele kuće i Kongresa i svih zapadnih sila. Štoviše, mediji u SAD-u namjerno prikrivaju veličinu i značaj masovnih demonstracija koje se odvijaju na svim naseljenim kontinentima protiv izraelskog masovnog ubojstva. Smrt Matthewa Perryja, sa stajališta američkih medija, uglavnom ogranka Pentagona i CIA-e, došla je kao božji dar – evo nečega u što mogu zabiti zube!
Nesrazmjerna pažnja koja se pridavala Perryju bila je providan pokušaj da se pozornost javnosti skrene s jednog od najvećih ratnih zločina počinjenih od kraja Drugog svjetskog rata, ratnog zločina koji se provodi na nacistički način. Politički i medijski establišment prestrašen je širokim javnim protivljenjem masovnoj smrti i razaranju i sve većom dubinom i širinom tog protivljenja unutar stanovništva. Establišment očajnički pokušava pronaći načine da stvarnost ne dopre do javnosti.
Mediji nisu zainteresirani niti sposobni iznijeti javnosti istinu o tome što se događa u Gazi, iako radnici i mladi ljudi ionako o tome saznaju, posebice kroz aktivnosti društvenih medija onih koji nisu pod kontrolom nikakvog državnog aparata ili „autoritativnog“ izvora vijesti.
Ovdje postoje i druga pitanja. Bez sumnje veliki financijski uspjeh Prijatelja, čiji su neki od glavnih glumaca bili talentirani, ali koji su na kraju ipak bili banalna i lijena serija, rezonira ljudima koji vode industriju zabave. Neprestano su opsjednuti pronalaženjem novih načina za pakiranje javnosti bez izazova na „neobične, oštre“ načine. Dosadno i apatično predstavljeno kao seksi i urnebesno – kako se formula Prijatelja može ponoviti?
Mnogi od onih koji vode film i televiziju pripadaju Perryjevoj generaciji. Na neki način, poistovjećuju se s njim, vjerojatno s onim što je bilo najslabije kod njega, ili su barem privučeni dramom njegova života kao središnjom i vitalnom. Takvim je ljudima, iskreno, Perryjeva priča važnija i uvjerljivija od smrti 10,000 Palestinaca i prijetnje stotinama tisuća drugih.
Ovisnost o drogama masovna je pojava, ali njezina povezanost s bogatstvom, privilegijama, dosadom i previše slobodnog vremena nije priča o ovisnosti o opioidima u radničkoj klasi i među najpotlačenijima.
Opet ukazujemo na užasavajuću činjenicu koju treba upamtiti, da su usred krvavog rata preplavljenog zločinima svjetsko-povijesnog karaktera, glavne američke televizijske emisije i novine posvetile mnogo svog vremena i energije tretiranju smrti televizijskog glumca. U mjeri u kojoj se masovna ubojstva u Gazi ne izvijeste i razotkriju, lažljivci i nitkovi koji posjeduju i vode medije postaju suučesnici ubojica.