Napad izraelske vlade Benjamina Netanyahua na palestinski ustanak u Gazi izazvao je bijes među radnicima i mladima diljem Evrope i svijeta. Kao odgovor, imperijalističke vlade kreću u kriminalizaciju oporbe i ukidanje osnovnih demokratskih prava.

Dok Izrael prekida opskrbu hranom i vodom i priprema kopnenu invaziju koja će ubiti desetke tisuća ljudi, vlade u Ebropi i Sjedinjenim Američkim Državama zabranjuju prosvjede protiv masovnog napada.

Njemačka policija zabranila je prosvjede u Berlinu i Frankfurtu, što je berlinska policija branila na X/Twitteru, tvrdeći da bi prosvjedi mogli dovesti do „antisemitskih ispada, veličanja i upotrebe nasilja“. Njemačke vlasti zabranile su i berlinski prosvjed protiv nasilja u školi koji je bio planiran nakon što je profesor fizički napao učenika koji je u školu došao s palestinskom zastavom. Tvrdili su da bi protesti protiv napada na ovog studenta mogli dovesti do „huškanja“ i „antisemitskih“ izjava.

Njemačka vladajuća Socijaldemokratska stranka (SPD) traži pravo na zabranu prosvjeda i stavljanje organizacija izvan zakona. Zabrane prosvjeda, rekao je glavni tajnik SPD-a Kevin Kühnert, „upravo su znakovi koji su sada potrebni, i to upravo s tim opravdanjem, naime da je javni red u gradu ugrožen“. Kühnert je također pozvao na zabranu Mreže palestinske zatvoreničke solidarnosti Samidoun, rekavši da „ako postoji ikakva zakonska mogućnost da se i sada zabrani ova grupa, treba je iskoristiti što je prije moguće“.

U Francuskoj je Ministarstvo unutarnjih poslova zabranilo prosvjede u znak solidarnosti s Gazom sazvane u Parizu, Lyonu i Marseilleu, navodeći kao razlog „rizike od narušavanja javnog reda“ koje oni navodno predstavljaju. Štoviše, francuska je vlada dekretom proglasila davanje izjava u korist ustanka u Gazi zločinom, čime je omogućeno kazneno gonjenje političkih stranaka koje daju takve izjave.

Ministar pravosuđa Eric Dupont-Moretti izdao je kratko upozorenje na tri stranice da bi rat između Izraela i Gaze mogao dovesti ne samo do terorističkih napada na pojedinačne Židove u Francuskoj, već i do „izjava u kojima se pozdravljaju napadi, predstavljajući ih kao legitiman otpor Izraelu“. Takve izjave, ustvrdio je, predstavljaju „antisemitske zločine“ poput „apologetike terorizma ili izravne provokacije na teroristička djela“. Takve radnje moraju se suočiti, dodao je, sa „sustavnim i čvrstim kaznenim progonom, prvenstveno po kratkom postupku“.

Među strankama i udrugama koje bi mogle biti procesuirane, potvrdio je jučer ministar unutarnjih poslova Gérald Darmanin, je Nova antikapitalistička stranka – stranka čiji su predsjednički kandidati ranijih godina dobili milijune glasova.

Slične prijetnje postoje u svakoj imperijalističkoj zemlji. U Britaniji, prosvjed u Londonu dočekao je raspored teško naoružane policije. Ministrica unutarnjih poslova Suella Braverman pozvala je policiju da upotrijebi svu snagu zakona protiv „iskazanja podrške Hamasu“. U Australiji, laburistička vlada Novog Južnog Walesa zabranila je marš protiv izraelske agresije ovog vikenda u Sydneyu.

U Sjedinjenim Američkim Državama, studentske skupine na Harvardu koje su izdale izjavu osuđujući izraelske zločine i skrećući pozornost na povijesnu pozadinu pobune u Gazi suočile su se sa zahtjevima da budu izdvojene. I demokratski i republikanski političari pozvali su na zabranu prosvjeda. Predsjednik Studentske odvjetničke komore Sveučilišta u New Yorku bio je predmet neumoljivih osuda u medijima, a ponuda za posao mu je povučena zbog osuđivanja izraelskih zločina.

World Socialist Web Site i Međunarodni odbor Četvrte Internacionale nedvosmisleno osuđuju ove zabrane prosvjeda. Jedno od najosnovnijih demokratskih prava, pravo na slobodu govora, je na udaru.

Prema imperijalističkim vladama, stanovništvo jednostavno mora prihvatiti službenu medijsku liniju. Oni koji su uključeni u prosvjede možda neće podržati akcije Hamasa. No, oni se protive potpuno nepoštenim iskrivljavanjima i izmišljotinama u medijima i zgroženi su nemilosrdnom propagandom zločina čiji je cilj opravdati zločin monumentalnih razmjera. Mnogi od prosvjeda ističu da se zločini izraelske vlade nikada ne osuđuju.

U isto vrijeme, više toga je uključeno od puke zabrane prosvjeda protiv izraelskih zločina. Vladajuće elite svih velikih kapitalističkih zemalja svjesne su da se suočavaju s rastućim domaćim protivljenjem njihovoj ratnoj politici i pokretu radničke klase koji se razvija protiv nejednakosti i izrabljivanja. Stvaraju se uvjeti za suzbijanje svih društvenih i političkih oporbi stavljanjem diktatorskih ovlasti u ruke države.

Argumenti koji se koriste za opravdavanje ovih diktatorskih mjera su tkivo političkih i povijesnih laži.

Dok vladajuća elita lažno tvrdi da oni koji prosvjeduju protiv izraelskih akcija podržavaju „terorizam“, izraelska vlada priprema čin državno sponzoriranog terora velikih razmjera.

U ponedjeljak je izraelski ministar obrane Yoav Gallant naredio potpuno zatvaranje Gaze: „Neće biti struje, hrane, goriva. Borimo se protiv ljudskih životinja i ponašat ćemo se u skladu s tim.“ Od tada se ova politika provodi u praksi. Izraelske zračne snage kontinuirano bombardiraju gusto naseljeni pojas Gaze, što je već koštalo života više od 1000 civila, uključujući mnoge žene i djecu. Neposredna kopnena ofenziva izraelske vojske prijeti desecima tisuća života.

Ovo podsjeća na retoriku i metode nacista u Drugom svjetskom ratu koji su na otpor odgovorili brutalnim kolektivnim kažnjavanjem. U okupiranoj Poljskoj, nacističke okupacijske snage ugušile su židovski ustanak u Varšavskom getu 1943. i Varšavski ustanak 1944., sravnivši cijele četvrti sa zemljom i ubivši desetke tisuća. U Češkoj su nakon atentata na šefa Glavnog ureda sigurnosti Reicha Reinharda Heydricha nacisti masakrirali stanovništvo sela Lidice.

Što se tiče antisemitizma, nisu potlačeni Palestinci i deseci milijuna širom svijeta koji se solidariziraju s njima ti koji promoviraju antisemitizam, već imperijalističke vlade, pokušavajući kolektivno povezati Židove sa zločinačkom politikom Netanyahuovog režima.

Evropske imperijalističke vlade, dok kleveću solidarnost s Gazom kao antisemitsku, otvoreno se temelje na krajnje desničarskim snagama. Darmanin je bliski pristaša Action Française, ozloglašene po svojim javnim napadima na košer i halal hranu. Italijom vlada fašistička političarka i Mussolinijeva obožavateljica Giorgia Meloni. A vladajuća klasa u Njemačkoj ponovno gradi fašističku stranku, Alternativu za Njemačku (AfD), i brani akademike poput profesora Jörga Baberowskog, koji javno trivijaliziraju zločine Hitlera i nacista.

Dok vode rat protiv Rusije u Ukrajini, vodeće sile NATO-a podupiru i naoružavaju ukrajinski režim koji slavi nacističke kolaboracioniste poput Stepana Bandere i mobilizira neonacističke milicije poput bataljuna Azov. Potkraj rujna cijeli je kanadski parlament, u nazočnosti veleposlanika svih zemalja G7, ovacijama pozdravio veterana Waffen SS-a i nacističkog ratnog zločinca Yaroslava Hunku.

Sve te vlade znaju da su široko omražene jer nameću duboke rezove životnog standarda, režući stvarne plaće i socijalna prava kako bi preusmjerili stotine milijardi eura na rat u Ukrajini, vojno naoružavanje i smanjenje poreza za bogate. Oni su prestravljeni da će razvoj klasne borbe preokrenuti svu njihovu reakcionarnu politiku.

Ranije ove godine održani su masovni štrajkovi protiv inflacije u Njemačkoj, Britaniji i diljem Evrope, dok su u Francuskoj milijuni radnika i mladih prosvjedovali protiv nepopularne mirovinske reforme koju je predsjednik Emmanuel Macron uveo u otvorenom prkosu volji francuskog naroda. Američka vladajuća klasa suočava se s valom štrajka kakav nije viđen desetljećima, a koji sindikalni aparat očajnički nastoji kontrolirati.

Pokušaj imperijalista da zabrane prosvjede radnici i omladina moraju shvatiti kao upozorenje. Dok srljaju naprijed u sve bezobzirniju i reakcionarniju politiku, kreću se prema ukidanju demokratskih prava i nametanju diktatorskog režima. Baš kao što Palestinci trebaju potporu radnika u Izraelu, Evropi i na međunarodnoj razini da zaustave izraelsku invaziju i okončaju okupaciju, radnička klasa se mora mobilizirati na međunarodnoj razini u socijalističkoj obrani Palestinaca kako bi zaustavila silaznu spiralu imperijalizma u diktaturu i rat.