1. Međunarodni odbor Četvrte Internacionale (ICFI) nedvosmisleno osuđuje objavu rata Netanyahuove vlade palestinskom narodu nakon pobune u Gazi protiv izraelske okupacije. Histerično pjenjenje izraelskog režima, koji podsjeća na nacistički, može se protumačiti ni manje ni više nego kao poziv na istrebljenje velikog dijela stanovništva Gaze. ICFI također oštro osuđuje izjave o potpunoj podršci koju su Bidenova administracija i vlade Europske unije dale genocidnoj kampanji koju sada planiraju i provode izraelske oružane snage. Slanje američkog nosača zrakoplova u regiju je podli iskaz imperijalističke solidarnosti s masovnim napadom na palestinski narod.
2. Odgovornost je radničke klase na međunarodnoj razini i u samom Izraelu, braniti palestinske radnike i mladež u njihovoj borbi protiv ugnjetavanja. U imperijalističkim centrima i u cijelom svijetu moraju postojati prosvjedi i protivljenje isporuci oružja izraelskoj vladi. U svakoj zemlji moraju postojati masovni prosvjedi koji traže kraj okupacije Gaze i Zapadne obale.
3. Posebno apeliramo na izraelsku radničku klasu i sve progresivne elemente među židovskim stanovništvom da odbace otrovni šovinizam režima. Izraelski radnici i mladi moraju se odvojiti od Netanyahuove vlade i osuditi kriminalne radnje Netanyahuove vlade koja ne predstavlja njihove interese.
4. Kao što je uvijek bio slučaj kroz historiju, svaki čin otpora masa izaziva mahniti bijes vladajućih elita. Biden, Scholz, Macron i ostali mogu vikati „terorizam“ dok ne izgube glas. Ali unatoč nemilosrdnoj procionističkoj propagandi, simpatije radnika, mladih i potlačenih su uz Palestince. Podrazumijeva se da je ono što se događa masovni ustanak protiv brutalne okupacije, te da pod „terorizmom“ vladajuća klasa podrazumijeva svaku manifestaciju protivljenja njezinim interesima i politici.
5. Kao i s ratom u Ukrajini, događaji u Palestini su u kapitalističkim medijima istrgnuti iz cjelokupnog historijskog konteksta. Navršava se 75 godina od okupacije Palestine od strane novoformirane izraelske države i protjerivanja tamošnjih stanovnika iz njihove domovine. Prošlo je 55 godina od Šestodnevnog rata 1967. godine kojim je počela izraelska okupacija i aneksija Zapadne obale. Prošlo je 17 godina od izraelskog rata protiv Gaze 2006. i blokade koja je uslijedila, a koja je Gazu, prema riječima Human Rights Watcha, pretvorila u „zatvor na otvorenom“. Tijekom desetljeća dogodila su se bezbrojna ubojstva i bombardiranja na sve manjim komadima zemlje na kojima su Palestinci bili koncentrirani – kao i na područjima u koja su pobjegli, kao u masakru nad Palestincima 1982. u izbjegličkim logorima Sabra i Shatila u Libanonu.
6. Kroz sve ovo, Izrael je imao potporu imperijalističkih sila, prije svega Sjedinjenih Američkih Država, za koje je Izrael funkcionirao kao glavni proxy na Bliskom istoku. Ujedinjeni narodi odbili su provesti svoje vlastite rezolucije, dok su arapski buržoaski režimi prekinuli dogovore s imperijalizmom i Izraelom i prepustili palestinski narod masakru i premlaćivanju. Međutim, usprkos svemu, izraelska država i njezini podupiratelji nisu uspjeli suzbiti težnje Palestinaca za svojim demokratskim i socijalnim pravima.
7. Ovo je odlučujući trenutak. Mjesecima su Netanyahu i njegovi fašistički koalicijski partneri, Religijski cionizam predvođen Bazalelom Smotrichem i Židovska moć, predvođeni Itamarom Ben Gvirom, predvodili ofenzivu Izraelskih obrambenih snaga (IDF). Policija i skupine naseljenika izvode gotovo svakodnevne napade na gradove i sela na Zapadnoj obali, u Gazi i u samom Izraelu, zajedno s provokacijama u džamiji Al Aqsa.
8. Otpor palestinskih masa je politički debakl za Netanyahua koji je kriminalac čak i u izraelskom zakonu. Činjenica je političkog života u Izraelu da se ovaj beskrupulozni gangster drži vlasti kako bi izbjegao zatvor. Milijuni Izraelaca također priznaju da je Netanyahu organizirao provokacije protiv Palestinaca kako bi izazvao nasilan odgovor koji bi se mogao iskoristiti za odvraćanje pažnje domaće opozicije. Međutim, palestinska reakcija na njegove zločinačke planove uvelike je premašila Netanyahuove proračune.
9. Hamas je pokrenuo vojnu ofenzivu u kojoj su sudjelovale tisuće ljudi, unatoč tome što su bili okruženi neprijateljskim trupama u navodno neprobojnom getu i pod stalnim nadzorom i ciljanim ubojstvima. Operacija ovakvih razmjera mogla se planirati i držati u tajnosti samo zbog goleme podrške dva milijuna stanovnika Gaze. To je pravi narodni ustanak, pokrenut protiv masovno naoružanog tlačitelja koji evocira primjer ustanka židovskih zatvorenika u Varšavskom getu 1943. i masovne pobune varšavske radničke klase protiv njemačke nacističke okupacije 1944. godine.
10. Izraelska vladajuća klasa sada je na točki u kojoj se reakcionarna perspektiva osiguranja ekskluzivne židovske države kroz prisilno protjerivanje njezinih postojećih stanovnika može održati samo masovnim ubojstvima i etničkim čišćenjem. Netanyahu je obećao da će 43 kilometra dug i 10 kilometara širok pojas Gaze pretvoriti u „ruševine“ i kaže zarobljenom stanovništvu da se „maknu s puta“, znajući da ne mogu.
11. Brutalni vojni odgovor već je započeo. Drugog dana „Operacije željezni mačevi“ Izrael je započeo napade na 800 ciljeva u Gazi, prekinuo opskrbu električnom energijom, zaustavio kretanje robe u i iz opkoljene enklave i raznosio bolnice i stambene zgrade koji su dom stotinama bespomoćnih civila. Palestinci su pohrlili u škole koje vodi UNRWA, tražeći utočište od zračnog bombardiranja.
12. Ovo je surova stvarnost iza sveopće potpore Netanyahuovoj objavi rata od strane Bidenove administracije u Sjedinjenim Američkim Državama, čelnika svih velikih svjetskih sila i masovnih medija. U vrijeme rastućih društvenih nemira i štrajka u cijelom svijetu, vladajuća klasa svugdje je prestravljena primjerom koji će dati bilo kakva manifestacija narodnog protivljenja.
13. Imperijalistički čelnici i njihova eho medijska komora ne suprotstavljaju se „terorizmu“ već masovnom protivljenju okupaciji i teroru koji svakodnevno provodi Izrael. I oni će to činiti sve do podržavanja genocida nad Palestincima i proširenje toga na regionalni rat protiv Irana, Sirije i Libanona. Uvodnik Wall Street Journala:
I nemojte više osuđivati izraelsku „blokadu“ ili „okupaciju“... iskušenje u Bijeloj kući biti će dati Izraelu tjedan dana ili tako nešto da odgovori slobodnim rukama, a zatim se osloniti na Netanyahuovu vladu da odstupi. To je uvijek američki obrazac, ali ne bi trebao biti ovaj put. A ako izbije širi rat, SAD će morati osigurati Izraelu oružje i diplomatsku potporu potrebnu za uništenje Hamasa i vojnih kapaciteta Hezbollaha.
14. Mediji se ne trebaju bojati takvog povlačenja Bidenove administracije. Jučer je ministar obrane Lloyd Austin potvrdio da će SAD poslati grupu nosača aviona u regiju, uključujući 50 milijardi dolara vrijedan nosač zrakoplova Ford, i osigurati streljivo „u narednim danima“. To nije samo „solidarnost“ s Izraelom, već priprema za sudjelovanje u ratu. U sveopćoj podršci vojnom odgovoru Izraela, ni riječ se ne govori o ubijanju Palestinaca. Nema poziva na suzdržanost, a kamoli na prekid vatre. Jedina zabrinutost koja se sada izražava u imperijalističkim krugovima je da bi opskrba streljiva Izraelu mogla smanjiti opskrbu streljivom potrebnom za eskalirajući rat SAD-a i NATO-a protiv Rusije oko Ukrajine.
15. Kako bi diskreditirali svaki izraz podrške palestinskom narodu, imperijalističke vlade i mediji neizbježno koriste optužbe za „antisemitizam“. Ova bijedna kleveta natopljena je licemjerjem. Kada to služi njihovim interesima, vladajuće elite bez problema se povezuju s Hitlerovim apologetama i neonacistima. Njemačka vlada podržava napore desničarskih akademika da opravdaju i izbrišu zločine nacističkog režima. Prije nepuna dva tjedna cijeli je kanadski parlament, zajedno s premijerom Trudeauom i njemačkim veleposlanikom, burno pljeskao Yaroslavu Hunki, bivšem pripadniku nacističkog Waffen-SS-a, koji je sudjelovao u masakru Židova u Holokaustu.
16. Netanyahuov režim sposoban je za svaki zločin. Ali nije nepobjediv. Žestina njezinih ratnih pokliča od koje se ledi krv ne može prikriti strah i očaj vlade. Suočava se ne samo s otporom palestinskih masa, već i sa rastućim protivljenjem izraelske radničke klase. Tijekom cijele godine održavale su se masovne demonstracije izraelskih radnika i mladeži protiv Netanyahuove vlade i njezinih autoritarnih mjera. Ove demonstracije potkopalo je službeno vodstvo koje je odbilo pokrenuti pitanje ugnjetavanja Palestinaca. Netanyahuova objava rata također je nepovratno razotkrila glavne cionističke oporbene vođe, Yaira Lapida iz Yesh Atida i Bennyja Gantza iz Stranke nacionalnog jedinstva koji su se predvidljivo okupili iza izraelskih ratnih planova. U tijeku su intenzivni pregovori o formiranju vlade nacionalnog jedinstva s Netanyahuom.
17. Za mase radnika i omladine u Izraelu, Palestinci nisu neprijatelji, već Netanyahuova vlada i izraelska vladajuća klasa. Potezi za rušenjem demokratskih oblika vladavine unutar Izraela povezani su s ekstremnim rastom društvene nejednakosti i sve intenzivnijim napadom na socijalne programe.
18. Veliki povijesni i politički paradoks sadašnje situacije je sljedeći: izraelska radnička klasa ne može braniti vlastita demokratska prava bez borbe za demokratska prava palestinskog naroda protiv cionističkog ugnjetavanja. A Palestinci ne mogu ostvariti svoje težnje za demokratskim pravima i socijalnom jednakošću bez sklapanja borbenog saveza s izraelskom radničkom klasom. Jedina održiva perspektiva nije mitsko „rješenje s dvije države“, već ujedinjena socijalistička država židovskih i arapskih radnika.
19. Bez obzira koliko herojska bila borba Palestinaca, nepodnošljivi uvjeti s kojima se suočavaju neće se riješiti bez razvoja međunarodnog pokreta radničke klase za socijalizam. To nije ništa manje istinito za židovske radnike i mladež u Izraelu. Opasnost koju predstavlja ponovni rast antisemitizma vrlo je stvarna. Ali to ne proizlazi iz demokratskih težnji masa Gaze i okupirane Zapadne obale, već iz reakcionarnog nacionalnog šovinizma potaknutog kapitalizmom i imperijalizmom.
20. Ustanak u Palestini je sam po sebi dio erupcije bijesa i protivljenja u obliku masovnih štrajkova i prosvjeda diljem svijeta. To je ta društvena snaga, vođena socijalističkim i revolucionarnim programom i perspektivom koja se mora mobilizirati kako bi se stalo na kraj imperijalističkom ratu, nejednakosti i svim oblicima ugnjetavanja. To je perspektiva i program trockističke Četvrte Internacionale, koju vodi Međunarodni odbor.
9. listopada 2023