Kao pokazatelj intenzivne krize Putinovog režima, u 24 sata nakon neuspjelog pokušaja puča Jevgenija Prigožina i njegovih 25,000 plaćenika Wagnerove skupine, Kremlj je zadržao gotovo potpunu šutnju o posljedicama koje bi izvukao iz pobune bivšeg Putinovog saveznika. 

Nakon što je započeo svoj pokušaj puča u petak navečer s pozivom pro-NATO dijelu ruske vladajuće klase, Prigozhin je najavio povlačenje u subotu navečer samo 120 milja daleko od Moskve. Wagner je gotovo jedan dan kontrolirao grad Rostov na Donu i stožer Južnog vojnog okruga koji nadzire ruske vojne operacije u regiji Crnog mora i istočnoj Ukrajini.

U dogovoru između Prigožina i Putina navodno je posredovao bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko. Osim sigurnog prolaza Prigožinu, koji je sada u Bjelorusiji, i odbacivanja optužbi za „oružanu pobunu“ protiv njega i njegovih plaćenika, nikakvi daljnji detalji o dogovoru nisu otkriveni. Dok su neki izvještaji ukazivali da će vojni vrh, uključujući i ministra obrane Sergeja Šojgua i generala načelnika stožera Valerija Gerasimova, odstupiti, takve najave dosad nisu objavljene.  

Nepotvrđeni izvještaji u ruskim medijima sugeriraju da je najmanje 13 vojnika poginulo i da je ruska vojska izgubila šest helikoptera, avion i kamion KAMAZ u borbi protiv Wagnera. Dužnosnici su potvrdili da je 19 kuća u Voronježu oštećeno i da su tri civila ozlijeđena, a da je u regiji Rostov oštećeno 10,000 četvornih kilometara kolnika. Wagnerove trupe su cijelu nedjelju mirno napuštale svoje položaje, stvarajući kilometarske gužve. 

U jedinoj kratkoj javnoj izjavi Putina u nedjelju, rekao je novinaru da njegov dan „počinje i završava specijalnom vojnom operacijom“ u Ukrajini. 

Do sada je jedini jasan potez Kremlja kao odgovor na pokušaj državnog udara bila najava zakona koji će privatne vojne izvođače staviti pod kontrolu Ministarstva obrane. 

Ali čak i najavljujući prijedlog zakona, šef odbora za obranu u Državnoj dumi (parlamentu) i bivši zamjenik ministra obrane Andrej Kartapolov pokazao je iznimno pomirljiv ton prema Wagneru:

Nikoga nisu uvrijedili, ništa nisu slomili. Nitko nema ni najmanje pritužbe na njih - ni građani Rostova, ni vojnici Južnog vojnog okruga, ni agencije za provođenje zakona. …. Tko želi sklopiti ugovor s Miinistarstvom obrane potpisat će ga. Za one koji neće: svatko je slobodan izabrati svoju sudbinu i učiniti nešto drugo.

Kartapolov se također usprotivio zabrani Wagnera. Inzistirao je na tome da samo Prigožin treba snositi posljedice, navodeći: „djeca ne bi trebala biti odgovorna za svoje roditelje“.

Osim Wagnera, postoji još najmanje desetak drugih paravojnih formacija koje su se proširile u proteklih 10 godina. Mnogi od njih imaju središnju ulogu u ratu u Ukrajini. To uključuje oko 5000-6000 snaga pod zapovjedništvom predsjednika Republike Čečenije Ramzana Kadirova, procijenjenih 17,500 kozačkih snaga i dvije paravojne formacije kojima upravljaju separatističke vlasti Narodne Republike Donjeck i Lugansk u istočnoj Ukrajini. Više od desetak ruskih regija, uključujući nekoliko većinski muslimanskih i neruskih republika, također je najavilo formiranje dobrovoljačkih jedinica za borbu u ratu.

Iako su ove strukture u velikoj mjeri integrirane s vojskom i dobivaju veliki dio opskrbe od Ministarstva obrane, nisu mu službeno podređene. Međutim, nakon što su Wagnerove snage zauzele Bakhmut u svibnju, Ministarstvo obrane prisililo je privatne izvođače da prihvate vojno zapovjedništvo do 1. srpnja. Prigožinova pobuna, koji je mjesecima otvoreno i agresivno napadao vojno vodstvo, počela se javno oblikovati kada se usprotivio Putinovoj naredbi da se udovolji ovom zahtjevu Ministarstva obrane.

Ruska Nezavisimaya Gazeta je napisala da je zemlja pokušajem državnog udara dovedena na „rub građanskog rata“ i ocijenila Prigožinovu pobunu alarmantnim znakom slabosti vlasti i države. List je primijetio da „u uvjetima previranja i neizvjesnosti, sigurnosne agencije i agencije za provođenje zakona imaju tendenciju da se raspadnu bez traga.“

Kritizirajući Kremlj što je mjesecima puštao Prigožina da divlja, Nezavisimaya Gazeta pozvala je na „potpuno razoružanje svih naoružanih jedinica koje formalno nisu dio struktura aparata nacionalne sigurnosti – to zahtijeva i zakon i politička stvarnost. U Rusiji ne bi trebalo biti naoružanih ljudi koji su prvenstveno lojalni svom komandantu, a tek onda nekom drugom.“

U prikrivenom priznanju da je pokušaj državnog udara odražavao nezadovoljstvo nastavkom rata u dijelovima oligarhije, Nezavisimaya Gazeta pozvala je Putinov režim da napravi maksimalne ustupke interesima „privatnih tvrtki i privatnih poduzetnika“ koji „po definiciji“ žele veći profit.

I u Rusiji i na međunarodnoj razini, pokušaj državnog udara i odgovor Kremlja na njega protumačeni su prije svega kao znak krajnje slabosti Putinovog režima. 

Sa samo dva tjedna do summita NATO-a u Vilniusu, imperijalističke sile i režim Zelenskog koriste pokušaj državnog udara kako bi potaknuli daljnju eskalaciju rata. Nakon razgovora s američkim predsjednikom Joeom Bidenom u nedjelju, Zelensky je izjavio: „Svijet mora vršiti pritisak na Rusiju dok se ne uspostavi međunarodni poredak.“ Ukrajinska vojska tvrdi da sada vrši protuofenzivu, koja je do sada bila izuzetno krvav i skup debakl za NATO.

Također se pojavilo više informacija koje pokazuju da su SAD i Ukrajina bile obaviještene o Prigožinovim planovima za puč. U nedjelju je Washington Post izvijestio da su američke obavještajne službe znale za predstojeći puč još sredinom lipnja. U prethodnom intervjuu s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, Washington Post je primijetio da je ukrajinska obavještajna služba bila u kontaktu s Prigožinom. Vodeći savjetnik Zelenskog, Mykhailo Podolyak, javno je izrazio razočaranje zbog Prigožinovog „iznenadnog“ povlačenja.

Bivši oligarh Mihail Hodorkovski, koji je do 2003. kontrolirao veliki dio ruskih naftnih resursa, sada igra središnju ulogu u operaciji promjene režima u Rusiji koju podupire NATO i slavi Prigožinovu pobunu kao veliki udarac Putinovu režim. Odustajući od bilo kakvih „demokratskih“ pretvaranja, Hodorkovski je inzistirao na tome da je pokušaj državnog udara dokazao da Putina mogu svrgnuti samo „naoružani ljudi“ i naveo niz operativnih i vojnih „zaključaka“ koji se moraju izvući iz ovog iskustva za buduće pokušaje svrgavanja ruske vlade. 

Libuov' Sobol', blizak saveznik zatvorenog oporbenjaka Alekseja Navaljnog kojeg podržavaju SAD, pozvao je NATO tijekom državnog udara da „pomogne Prigožinu“ i prizna ga kao svog „partnera“. 

Kako je WSWS naveo u svom priopćenju o pokušaju puča,

Dovoljno je jasno da je državni udar pripremljen uz značajnu razinu angažmana NATO-a. Ali prikazati državni udar kao primarno proizvod CIA-ine zavjere značilo bi ignorirati stvarne podjele koje postoje u ruskom režimu i društvene interese koji određuju njegovu politiku.

U međuvremenu, vojna strategija Putinovog režima u Ukrajini od početka se temeljila na samozavaravajućem podcjenjivanju, ukorijenjenom u njegovim klasnim interesima i ideološkoj mržnji prema marksizmu, grabežljivog karaktera imperijalizma. Putin je ostao odan fantaziji da se njegovi „zapadni partneri“ mogu uvjeriti da prihvate legitimne ekonomske i sigurnosne interese postsovjetske ruske kapitalističke države. Ovo objašnjava Putinovo ponovljeno odbacivanje vlastitih „crvenih linija“ i beskrajno strpljenje u suočavanju s bezbrojnim činovima NATO eskalacije, sve do odobravanja Prigožinova državnog udara.

Uz brzo približavanje summita imperijalističkih sila u Vilniusu, nastavak ove politike služit će samo uvjeravanju NATO-a da može nekažnjeno eskalirati rat.

Kakav god bio odgovor Putinovog režima na pokušaj puča u nadolazećim danima i tjednima, događaji u posljednja tri dana naglašavaju, prije svega, reakcionarni karakter oligarhijskog režima koji je proizašao iz staljinističke reakcije protiv Oktobarske revolucije 1917. i obnove kapitalizma. Sve zaraćene frakcije oligarhije traže, u konačnici, nagodbu s imperijalizmom i smatraju radničku klasu svojim glavnim neprijateljem. Izlaz iz ovog rata u interesu radničke klase može se iskovati samo na putu neovisne revolucionarne klasne borbe i na temelju jedinstva ruske, ukrajinske i međunarodne radničke klase.