Posljednja prepreka Finskoj da postane 31. članica agresivnog vojnog saveza NATO-a predvođenog SAD-om uklonjena je kasno u četvrtak kada je turski parlament jednoglasno izglasao odobrenje finske prijave za članstvo. Uz sada osigurano odobrenje svih postojećih članica NATO-a, Finska će biti službeno primljena u članstvo na sljedećem summitu NATO-a zakazanom u Vilniusu u srpnju.
Ovaj potez označava golemu eskalaciju rata protiv Rusije od strane SAD-a i NATO-a, čija će granica s Rusijom biti više nego udvostručena. Finska, koja s Rusijom dijeli kopnenu granicu dugu 1340 kilometara, trebala bi postati sedma država s obalom Baltičkog mora koja će se pridružiti NATO-u. Samo je Švedska, čije pristupanje savezu čeka odobrenje Turske, formalno ostala izvan vojnog saveza. Nakon što se članstvo Švedske finalizira, vjerojatno nakon predsjedničkih izbora u Turskoj u svibnju, Rusija će biti potpuno okružena protivnicima NATO-a u Baltičkom moru.
Potvrda članstva Finske u NATO-u dolazi u svjetlu značajnog intenziviranja rata u Ukrajini od početka godine. Imperijalističke sile su drastično povećale svoje isporuke oružja velike snage, uključujući borbene tenkove i rakete zemlja-zrak, povećavajući vjerojatnost izravnog sukoba između NATO-a i ruskih snaga. Rasprave o slanju borbenih zrakoplova, pa čak i kopnenih trupa, već su u tijeku, potezi koji bi radikalno povećali prijetnju od sukoba između sila s nuklearnim oružjem.
Predstavnici NATO-a i zapadnih imperijalističkih sila s entuzijazmom su reagirali na vijest. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg objavio je na Twitteru: „Radujem se podizanju finske zastave u sjedištu NATO-a u narednim danima. Zajedno smo jači i sigurniji.“ Finski američki veleposlanik Douglas Hickey opisao je odluku kao „povijesni trenutak“ i rekao da je Finska „jak, sposoban partner koji dijeli vrijednosti NATO-a“.
Opisivati spominjanje članstva Finske u NATO-u koje osigurava „sigurnost“ i „stabilnost“ bilo bi podcjenjivanje. Ono što zapravo ukazuje je kako sadašnja situacija sve više nalikuje prvoj polovici 20. stoljeća, kada su svjetske velike sile nastojale preraspodijeliti svijet prema svojim interesima. Nakon Prvog svjetskog rata i tijekom Drugog svjetskog rata, finska je buržoazija služila kao voljni suučesnik imperijalističkih sila koje su nastojale nanijeti vojni poraz Sovjetskom Savezu i pretvoriti područje koje je sada Rusija i bivše sovjetske republike u izravne posjede američkog, njemačkog i britanskog kapitala za nemilosrdnu pljačku. To je isti put koji sada slijedi vlada predvođena socijaldemokratima premijerke Sanne Marin i desnog predsjednika Saulija Niinistöa.
Nakon krvavog slamanja finske revolucije 1918., koja je izbila kao izravan odgovor na osvajanje vlasti od strane boljševika u Rusiji, finska vladajuća klasa iskoristila je svoju novouspostavljenu „neovisnost“ da se podredi njemačkom, a zatim i britanskom imperijalizmu. Finska je služila kao baza operacija za kontrarevolucionarne Bjelogardejce, koji su primali opsežnu vojnu pomoć od imperijalističkih sila.
Tijekom Drugog svjetskog rata, finska vladajuća elita iskoristila je kontrarevolucionarnu politiku staljinističke birokracije kako bi opravdala vojni i strateški savez s nacističkom Njemačkom. Odlučne da ponovno zauzmu teritorij izgubljen u Zimskom ratu 1939.-1940., finske snage sudjelovale su u nacističkom ratu istrebljenja protiv Sovjetskog Saveza u sukobu koji je postao poznat kao Continuity War. Finske snage sudjelovale su u brutalnoj opsadi Lenjingrada, sada Sankt Peterburga.
Ravnoteža moći između imperijalista i staljinističke sovjetske birokracije nakon Drugog svjetskog rata, zajedno s poslijeratnom ekonomskom ravnotežom pod hegemonijom američkog imperijalizma, omogućila je vladajućim elitama u nordijskoj regiji, uključujući Finsku, Švedsku, Norvešku i Dansku, da se postavi kao čuvar utočišta mira u svijetu rastrzanom sukobima velikih sila. Učinjeni su značajni ustupci u obliku socijalnih programa i socijalnih beneficija radnicima, dok su Finska i Švedska ostale formalno „nesvrstane“ u Hladnom ratu.
Uvjeti u regiji danas se teško mogu dalje odmaknuti od ovog ranijeg razdoblja, koje „progresivci“ diljem svijeta još uvijek pozdravljaju kao primjer kako se kapitalizam može „reformirati“. Nordijske zemlje sada su države na prvoj liniji imperijalističkog rata čiji je cilj podrediti Rusiju statusu polukolonije i preuzeti kontrolu nad njezinim ogromnim prirodnim resursima. Socijalni programi koji su nekoć hvaljeni kao uzorni modeli „nordijskog modela“ su ili drastično smanjeni ili potpuno eliminirani.
Redovito se održavaju velike vježbe NATO-a koje uključuju Finsku i Švedsku, a američke trupe su masovno proširile svoje operacije u Norveškoj. Sporazum s norveškom vladom nedavno je odobrio SAD-u nesmetan pristup takozvanim „dogovorenim područjima“, nešto što Washington nastoji preslikati u Švedskoj i Finskoj.
Ranije ovog mjeseca, Danska, Finska, Norveška i Švedska postigle su sporazum o upravljanju svojih otprilike 250 borbenih zrakoplova F-35 proizvedenih u SAD-u kao dio jedinstvene nordijske flote. Pismo namjere od 24. ožujka obvezuje četiri zemlje na stvaranje „ujedinjene nordijske protuzračne obrane“. Zapovjednik danskih zračnih snaga general bojnik Jan Dam je komentirao: „Naša kombinirana flota može se usporediti s velikom evropskom zemljom.“ Potpisivanje ugovora obavljeno je u zračnoj bazi Ramstein u Njemačkoj, gdje je bio i načelnik Zračnog zapovjedništva NATO-a general James Hecker. Vojni dužnosnici iz četiri nordijske zemlje također rade na transformaciji velike NATO-ove vježbe Cold Response, koja se tradicionalno održava u Norveškoj, u manevar Nordijskog odgovora koji će obuhvatiti cijelu nordijsku regiju.
U svom izvješću o članstvu Finske u NATO-u, New York Times, praćen međunarodnim medijima, opisao je taj potez kao „potaknut invazijom na Ukrajinu“. Ovo je čista laž. Kao i sam rat u Ukrajini, integracija Finske, a uskoro i Švedske u NATO, pripremana je desetljećima sve agresivnijih američkih imperijalističkih ratova diljem svijeta i širenja NATO-a prema istoku sve do ruskih granica.
Kao dio početnog širenja NATO-a nakon raspada Sovjetskog Saveza 1990-ih, Finska i Švedska bile su među prvim članicama „Partnerstva za mir“, inicijative NATO-a koja im je omogućila sudjelovanje u zajedničkim vježbama i stjecanje iskustva s procedurama i opremom NATO-a. I Finska i Švedska su 2014. zajedno s Ukrajinom postale NATO-ove „partnerice s poboljšanim mogućnostima“, a 2017. pridružile su se Združenim ekspedicionim snagama (JEF), savezu baltičkih i nordijskih članica NATO-a pod vodstvom britanskog imperijalizma. Putinova reakcionarna invazija na Ukrajinu samo je poslužila kao izgovor za provedbu planova za formalno uvođenje Finske i Švedske u vojni savez na kojem se dugo radilo.
Reakcionarni nacionalistički Putinov režim, koji zastupa interese kriminalne kapitalističke oligarhije nastale raspadom Sovjetskog Saveza, nema progresivan odgovor na eskalaciju vojne agresije od strane imperijalista diljem nordijske regije. U skladu sa svojom katastrofalnom invazijom na Ukrajinu u veljači 2022., Rusija je odgovorila na skoru potvrdu finskog članstva u NATO-u izdavanjem strašnih prijetnji vojnom odmazdom. U priopćenju ruskog veleposlanstva u Stockholmu u srijedu je navedeno: „Ako netko još uvijek vjeruje da će ovo na neki način poboljšati sigurnost Evrope, možete biti sigurni da će nove članice neprijateljskog bloka postati legitimna meta za ruske mjere odmazde, uključujući vojne.“ Švedski ministar vanjskih poslova Tobias Billström odgovorio je pozivanjem ruskog veleposlanika u Ministarstvo vanjskih poslova u Stockholmu.
Jedini način da se zaustavi opasno vojno jačanje u nordijskoj regiji i prijetnja širenja rata SAD-a i NATO-a protiv Rusije na Baltiku je izgradnja međunarodnog antiratnog pokreta u radničkoj klasi. Radnici diljem nordijskih zemalja, ostatka Evrope, Rusije, Ukrajine i na međunarodnoj razini moraju se ujediniti na temelju socijalističkog i internacionalističkog programa kako bi se stalo na kraj imperijalističkom ratu i kapitalističkom sustavu koji ga je izazvao.
Osnova za takav pokret proizlazi iz iste objektivne krize koja tjera imperijaliste prema svjetskom ratu. Diljem Evrope radnici stupaju u masovne borbe usred neizdrživih troškova života i napada na njihova socijalna i demokratska prava zbog podređenosti svih aspekata društvenog života ratu. Hitan politički zadatak je učiniti radnike svjesnima činjenice da njihove borbe moraju biti usmjerene na preuzimanje političke moći od buržoazije kako bi se spriječila erupcija globalnog požara koji bi doveo u pitanje sam opstanak čovječanstva.