Dan nakon što je premijer Benjamin Netanyahu objavio da „pauzira“ svoje planove za reviziju izraelskog pravosudnog sustava – jedinog stupa države koji njegova krajnje desna koalicija ne kontrolira – kako bi spriječio „građanski rat“, oporbeni čelnici Yair Lapid i Benny Gantz su započeli pregovore sa njegovom vladom.

Dok mediji prikazuju Lapida, Gantza i mnoštvo bivših generala, šefova obavještajnih i sigurnosnih službi, radničku federaciju Histadrut i čelnike izraelskog tehnološkog sektora kao predvodnike pokreta protiv Netanyahuovog diktatorskog zakonodavstva, oni brzo djeluju kako bi ga izdali. Njihov cilj je dogovoriti neke kozmetičke izmjene planiranog zakona koji će demobilizirati najveći prosvjedni pokret u 75-godišnjoj povijesti Izraela i poduprijeti vladavinu izraelskih oligarha protiv ljudi.

Ti čelnici, od kojih su mnogi služili u prethodnim vladama na čelu s Netanyahuom, ne predstavljaju progresivnu alternativu. S njim imaju nekoliko temeljnih političkih razlika. Jednako predani cionističkom projektu, židovskom suprematizmu i potiskivanju Palestinaca unutar sustava apartheida – zajedno s bogaćenjem izraelske korporativne elite – boje se da će njegove mjere uništiti izraelski demokratski smokvin list i ugroziti njegov odnos sa Sjedinjenim Američkim Državama koje ključna je za gospodarsku i vojnu sigurnost zemlje. U tu svrhu, te će snage spremno progutati svoju nesklonost Netanyahuu i formirati vladu nacionalnog jedinstva, istisnuvši njegove fašističke partnere.

Tri su mjeseca stotine tisuća ljudi izlazili na ulice prosvjedujući protiv Netanyahuovih planova da svojoj koaliciji fašista, rasista i vjerskih zanesenjaka da diktatorske ovlasti kastracijom pravosuđa.

Prema anketi provedenoj prije nego što je Netanyahu otpustio svog ministra obrane Yoava Gallanta jer ga je pozvao da odustane od planova koji su prijetili destabilizacijom Izraelskih obrambenih snaga (IDF), većina izraelskih Židova protivila se planovima, a 53 posto se definiralo da se 'protivi reformi.' Sve ankete javnog mnijenja pokazuju da bi vlada izgubila većinu u Knesetu da se održe novi izbori.

Kad je u nedjelju objavljena vijest o Gallantovu otkazu, do 600,000 ljudi izašlo je na prosvjed i izbili su masovni štrajkovi koji su zatvorili sveučilišta, škole, radna mjesta, luke i vladine operacije te prizemljili letove.

Histadrut, posvećen obrani židovske države, opetovano je odbijao sazvati opći štrajk zbog vladinih planova. Učinio je to tek kada je postalo jasno da su radnici počeli djelovati neovisno o sindikatima. Čim je Netanyahu u ponedjeljak navečer objavio da „pauzira“ zakon do svibnja, šef Histadruta Arnon Bar-David prekinuo je štrajk.

Ali Netanyahu je, nakon što se našao pod golemim pritiskom američkog predsjednika Joea Bidena, koji je poslao nekoliko dužnosnika u Tel Aviv da ga potaknu na neke ustupke oporbenom pokretu, morao potkupiti svoje fašističke koalicijske partnere kako bi ostao na vlasti. U zamjenu za kratku odgodu, obećao je uspostaviti i financirati novu nacionalnu gardu pod kontrolom ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, čelnika stranke Jewish Power i vođe fašističkih doseljenika na okupiranoj Zapadnoj obali. Paravojnim snagama bit će dopušteno nositi oružje koje će se koristiti ne samo protiv izraelskih palestinskih građana, već i protiv izraelskih radnika i omladine.

Netanyahu je inzistirao da ne odustaje od reforme pravosuđa i da će, ako se do ljeta ne pronađe kompromis, svejedno nastaviti s reformom.

Govoreći u utorak, Biden je rekao: „Kao i mnogi snažni pristaše Izraela, vrlo sam zabrinut… Oni ne mogu nastaviti ovim putem i to sam nekako jasno stavio do znanja. Nadam se da će premijer djelovati na način da će pokušati pronaći neki istinski kompromis. Ali to tek treba vidjeti.“

Netanyahu je odbacio ovaj apel, izjavljujući u srijedu: „Izrael je suverena zemlja koja svoje odluke donosi voljom svog naroda, a ne na temelju pritisaka iz inozemstva, uključujući pritiske najboljih prijatelja.“

Dan nakon što je Netanyahu objavio svoju „stanku“, izaslanstva Lapidovog Yesh Atida i Gantzova Nacionalnog jedinstva sastala su se s predstavnicima Netanyahuove stranke Likud na razgovorima kojima je predsjedao Isaac Herzog, izraelski uglavnom ceremonijalni predsjednik. Devedesetominutne rasprave vođene su u „pozitivnoj atmosferi“ s fokusom na mehanizme pregovora i imale su za cilj ono što je TV Channel 12 opisao kao poticanje prijateljske atmosfere.

Herzog se u srijedu sastao s predstavnicima izraelskih arapskih stranaka Ra'am i Hadash-Ta'al i Laburističke stranke. Iako su laburisti odbili prisustvovati prethodnog dana, izjavili su da će 'upravo zato što ne vjeruju Netanyahuu' sudjelovati u pregovorima.

Gallant, Washingtonov omiljeni sugovornik unutar Netanyahuove vlade, navodno je voljan ispričati se Netanyahuu zbog njegovog govora na televiziji u subotu, kada je pozvao na obustavu planirane vladine reforme pravosuđa navodeći sve veće neslaganje među vojnim rezervistima. S obzirom da mu Netanyahu još nije poslao službeno pismo kojim ga otpušta s dužnosti, Gantz ga je pozvao da zadrži Gallant na mjestu radi sigurnosti Izraela.

Ali prosvjednici su obećali da će nastaviti sa svojom borbom i tjednim prosvjedima sve dok vlada ne odustane od svojih planova za reformu pravosuđa. Neki su se okupili izvan razgovora. Pokret Black Flags je poručio: „Nema razgovora s lažljivim sinom lažljivca“ i „Nismo spremni razgovarati s rušiteljima demokracije dok se diktatorsko zakonodavstvo potpuno ne ukine.“

Grupa od 34 prosvjedničke organizacije pisala je Lapidu i Gantzu, pozivajući ih da se povuku iz pregovora za koje su rekli da su „obmana“ i osudila njihov pristanak na održavanje pregovora kao „šokantan i nečuven“. Netanyahu je koristio „pauzu“ kao varku da rasprši masovni prosvjedni pokret i kada bi sljedeća sjednica Knesseta počela u svibnju, on bi „odmah“ nastavio sa svojim „diktaturskim zakonima“. Inzistirali su: „Nećemo nasjesti na ovu prevaru i nastavit ćemo se boriti svom snagom.“

Ben-Gvir je poticao svoje pristaše, ozloglašene po svojim napadima na Palestince, da maltretiraju i zastrašuju protivnike vlade, što je dovelo do niza nasilnih incidenata. Ha'aretz je izvijestio o desničarskim aktivistima koji su blokirali vozila uz navijanje, ismijavajući vozače kao „ljevičare“, koristeći homofobne uvrede i ismijavajući vozače.

Kako bi porazili Netanyahua i samoproglašene vođe prosvjednog pokreta, koji svi rade na podupiranju cionističke države dok se suočava s političkom krizom, izraelski radnici i omladina moraju izgraditi vlastito neovisno političko vodstvo i usvojiti socijalističku strategiju i metode klasne borbe. Moraju se obratiti palestinskim građanima Izraela, Palestincima na okupiranim područjima i radnicima u susjednim zemljama.

Za takav pokret postoji snažna objektivna osnova. Kao i masovni pokret u Izraelu, učitelji na okupiranoj Zapadnoj obali štrajkaju od početka veljače, zahtijevajući od Palestinske uprave kojom dominira Fatah da provede sporazum potpisan prije 18 mjeseci kojim je dogovoreno povećanje plaća, dodatke i sindikalne izbore. Dok učitelji u štrajku pokušavaju osnovati vlastiti sindikat, neovisan o Fatahu, PA je zaprijetila masovnim otpuštanjima i uhićenjima. Ranije ovog mjeseca, palestinske snage sigurnosti postavile su kontrolne točke i blokade na putu prema Ramallahu gdje se trebao održati prosvjedni skup.

U Libanonu su se ponavljali štrajkovi i prosvjedi zbog rastuće ekonomske krize i pada nacionalne valute zbog čega je 80 posto od 6,7 milijuna stanovnika gurnuto u siromaštvo. U četvrtak su stotine prosvjednika, uglavnom vojnih umirovljenika, ponovno marširale do bejrutske središnje banke tražeći povećanje mirovina. Uvjeti su još gori u Siriji. Upravo iz tog razloga arapski mediji jedva da su izvijestili o masovnim prosvjedima koji prijete izraelskom političkom sustavu.

Nemoguće je židovskim radnicima braniti svoja demokratska prava dok palestinski radnici žive pod vojnom diktaturom i pod stalno prisutnom prijetnjom nasilja doseljenika i osvetnika koje se provodi pod zaštitom izraelske vojske. Obrana demokratskih prava znači preuzimanje borbe za ujedinjenje židovskih i arapskih radnika u zajedničkoj borbi za svrgavanje cionističke države i arapskih buržoaskih režima kroz izgradnju Sjedinjenih Socijalističkih Država Bliskog istoka.