Još jednom američka vojna mašinerija šalje krstareće rakete i baca bombe na bespomoćnu zemlju na Bliskom istoku – ovaj put je to Sirija. Slično akciji “Šok i strahopoštovanje” u Iraku 2003, i “humanitarnom” ratu sa ciljem promjene režima u Siriji 2011, Vašington gura američki narod u novi agresivni rat na osnovu laži.

Ono što je možda najupečatljivije kod najnovije erupcije američkog militarizma je sam način na koji je predsjednik SAD-a objavio da je Vašington napao još jednu zemlju.

Barak Obama je govorio jedva tri minuta u utorak prije nego što se ukrcao u helikopter na travnjaku Bijele Kuće. Njegove usputne primjedbe, koje je otpočeo sa pohvalama “najboljoj vojsci od kako je svijeta”, su dokaz da se američka vladajuća klasa više ne osjeća dužnom ni da objasni, a kamoli da brani, svoje vojne intervencije. Od javnosti se jednostavno očekuje da prihvate te intervencije kao sastavni dio života.

Što se Kongresa tiče, pobjegli su iz grada na petonedeljni predizborni odmor, sklanjajući se prije nego što su bombe počele da padaju. Time su se faktički odrekli svojih ustavnih ovlašćenja u pogledu vođenja rata, i spriječili da ovo najvitalnije pitanje postane predmet rasprave i utiče na ishod izbora.

Sve je očiglednije da odluke donosi ogromni vojno-obavještajni aparat, koji predstavlja najmoćniji ogranak države. Odbačena je čak i iluzija bilo kakve demokratske kontrole ili podrške naroda. Od posebnog značaja je što je prva javna izjava o sirijskom ratu došla umjesto iz Bijele Kuće pravo iz Pentagona.

Obama služi kao puki glasnogovornik ove zločinačke mašine, i njegova stalna uvjeravanja da neće doći do angažovanja kopnenih trupa će biti zanemarena kako generali budu sprovodili svoju strategiju.

Ono što se provlači kroz ove događaje je osjećaj da je pokretanje rata protiv još jedne zemlje postalo gotovo rutina, stalna i postojana odlika američkog političkog pejzaža. Neobuzdani militarizam je ne samo instrument za ostvarenje globalnih interesa američkog imperijalizma, već i za regulisanje društvene nestabilnosti, za projektovanje ka napolju ogromnih tenzija koje bujaju u ovoj zemlji sa najvećom društvenom polarizacijom među razvijenim kapitalističkim zemljama.

Obama je u svojoj kratkoj izjavi datoj u utorak proglasio da je “ponosan što stoji rame uz rame” sa “našim prijateljima i partnerima – Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Jordanom, Bahreinom i Katarom”, koji imaju sporednu ulogu u američkom bombardovanju Sirije.

S kim si – takav si. Vašington ide u rat protiv “terorizma” “rame uz rame” sa monarhističkim parazitima i kurvarima Bliskog istoka, koji su do jučer bili glavni sponzori onih koje sada gone kao “teroriste”.

Jedine zemlje na koje je Obama mogao da računa u američkom ratu su četiri monarhije koje su ništa više nego filijale velikih naftnih konglomerata, uključujući Saudijsku Arabiju, u kojoj rutinsko odsjecanje glava služi kao inspiracija ISIS-u. Peta zemlja je Jordan koji funkcioniše kao izraelska marioneta. Ova odvratna saradnja, pozdravljena od strane medija kao Obamin “podvig”, je raskrinkala potpuno korumpiran i ilegalan karakter novog rata Vašingtona.

Jako je malo onih u korporativno-kontrolisanim medijama koji su se potrudili da istaknu da ova najnovija intervencija dolazi upravo godinu dana nakon što je Obamina administracija bila primorana da odustane od planiranih vazdušnih udara protiv Sirije koji su trebali da budu pokrenuti na osnovu potpuno različitog izgovora – naknadno diskreditovane laži da je režim sirijskog predsjednika Bašara Al-Asada upotrebio kemijsko oružje protiv sopstvenog naroda.

Suočen sa opštom opozicijom, glasanjem u britanskom parlamentu koje ga je lišilo međunarodne podrške, i odbijanjem američkog Kongresa da glasa u korist rata, Obama je bio prinuđen da prihvati dogovor kojem je posredovala Moskva i koji se zasnivao na kemijskom razoružanju Sirije i obnovljenim pregovorima u vezi nuklearnog programa Irana. Od tada, Bijela Kuća i Pentagon podešavaju svoje ratne planove, koje pravdaju novim lažima režiranim u korporativnim medijama u vezi terorističkih prijetnji.

Jedina valjana polazna tačka pri trezvenom procjenjivanju ovog novog američkog rata je premisa da ništa izgovoreno iz Bijele Kuće, Pentagona, Stejt Dipartmenta ili medija nije istina.

Pošto su više puta u posljednih nekoliko nedjelja izjavili da glavna meta vazdušnih udara SAD-a, Islamska drzava Iraka i Sirije (ISIS) – ne predstavlja neposrednu prijetnju za SAD, administracija je iznenada najavila prisustvo u Siriji do sada nepoznate terorističke ćelije, “Horašan grupe”, čiji su planovi navodno u “poodmakloj fazi” i predstavljaju neposrednu opasnost. TV ličnosti i bezbjedonosni eksperti na prodaju su se odmah uskladili, Orvelijanski osuđujući navodnu opasnost od Horašana kao da je oduvijek bila opšte poznata i neosporna.

Realnost je da je sadašnji rat proizašao direktno iz katastrofalnih posljedica prethodnih američkih imperijalističkih intervencija u regionu. To obuhvata razaranje iračkog društva i ubistvo stotina hiljada ljudi u zemlji tokom više od osam godina rata i okupacije, i slično uništavanje naneseno Siriji kroz tri godine sektaškog građanskog rata za promjenu režima, koji su potpirili i održavali Vašington i njegovi saveznici.

ISIS je u ogromnoj mjeri direktan proizvod američke intervencije u Siriji, koja je kao i prethodno u Libiji, zavisila u velikoj mjeri od sektaških islamskih formacija koje su igrale ulogu kopnenih snaga u ratu za promjenu režima. Američke obavještajne službe dobro poznaju vodeće osoblje ISIS-a i sarađivale su sa njima. Zločini i zverstva koja krase ISIS, nose obeležja prljavih ratova CIA-e.

Kada su se operacije ovih formacija poklopile sa pobunom sunitskog stanovništva u Iraku, što je dovelo do raspada američki obučenih iračkih snaga bezbednosti i gubitka kontrole nad velikim dijelom zemlje, tek tada je došlo do sukoba između interesa Vašingtona i ISIS-a.

Unatoč tome, glavni cilj američke intervencije ostaje isti kao i prije godinu dana. To je rušenje Asadove vlade i nametanje marionetskog režima pod američkom kontrolom, sa ciljem jačanja američke hegemonije nad strateški vitalnim i naftom bogatim Bliskim istokom, pripremajući se za nove katastrofalne ratove protiv glavnih saveznika Damaska – Irana i Rusije.

Ista administracija koja je pokrenula kampanju bombardovanja protiv Sirije je istovremeno inicirala program vrijedan 1 bilion [hiljadu milijardi] dolara za unaprijeđivanje zaliha nuklearnog oružja u pripremi Vašingtona za rat sa Rusijom i Kinom.

Ovi događaji su dio oživljavanja imperijalističkog militarizma na nivou neviđenom još od početka prvog i drugog svjetskog rata. Širenje sadašnjeg sukoba ima potencijal da povuče za sobom čovječanstvo u katastrofalni treći svjetski rat.

Događaji koji se odvijaju na Bliskom istoku i globalno su najjača potvrda ispravnosti rezolucija usvojenih od strane Međunarodnog Komiteta Četvrte Internacionale (ICFI) - "Socijalizam i borba protiv imperijalističkog rata" i Socijalističke Partije Jednakosti (SEP) u Americi - "Borba protiv rata i politički zadaci Socijalističke Partije Jednakosti".

Apelujemo na naše čitaoce da pažljivo prouče ove dokumente i da donesu odluku da se pridruže u građenju SEP-a i ICFI, koji se jedini bori za međunarodnu mobilizaciju radničke klase protiv kapitalizma, kao jedini način da se odgovori na rastuću opasnost od rata.

24. septembar 2014.