Događanja u Grčkoj proteklih nekoliko mjeseci predstavljaju važno strateško iskustvo grčke radničke klase i omladine, koje značajno utiče na političku svijest širom svijeta.
Takozvana „Koalicija Radikalne Ljevice“ (Sirica) – uprkos frazeologiji koja radikalno zvuči i nominalnom protivljenju štednji – je u potpunosti kapitulirala evropskim bankama i institucijama. Siricina vlada sada sprovodi mjere koje će dramatično povećati društvenu nejednakost i pretvoriti Grčku bukvalno u koloniju njemačkog i evropskog imperijalizma.
Ovakav razvoj događaja je upečatljiva potvrda analiza koje je Svjetski Socijalistički Vebsajt (WSWS) napravio tokom niza godina, daleko prije nego što je Sirica došla na vlast u januaru ove godine. Na primjer, u rezoluciji koju je usvojio kongres Socijalističke Partije Jednakosti (SAD) u julu 2012. zabilježeno je da „čim se Sirica suočila sa mogućnošću dolaska na vlast, njen vođa Aleksis Cipras je požurio u Njemačku da uvjeri banke da njegova partija nema namjeru da istupi iz evro zone. Oni ne zagovaraju ništa radikalnije od ponovnog pregovaranja oko programa štednje evropskih banaka.“
Čitavo proljeće ove godine WSWS je organizovao niz sastanaka u kojima je analizirana priroda Sirice i koji su upozorili na njene planove da u potpunosti prihvati zahtjeve za štednjom evropskih banaka.
Nakon Siricine konačne kapitulacije mnogi čitaoci su pitali kako je WSWS mogao da predvidi tako precizno razvoj događaja. Ovo iskustvo je potvrda marksističkog metoda, koji analizira političke grupacije ne na osnovu onoga kako oni sami sebe nazivaju, već na osnovu njihove istorije i programa i društvenih interesa koje predstavljaju.
U proteklih nekoliko godina WSWS je razvio koncept međunarodne političke tendencije koju smo opisali kao „pseudo lijevi“, a od kojih je Sirica samo jedan primjer.
Htjeli bi smo da uputimo naše čitaoce na analizu koju je načinio predsjednik međunarodnog uredničkog odbora WSWS-a Dejvid Nort u predgovoru njegovoj novoizdatoj knjizi Frankfurtska škola, postmodernizam i politika pseudo lijevih: marksistička kritika. Nort je dao konciznu i detaljniju „radnu definiciju“ pseudo lijevih koja će pomoći pri orijentaciji u borbi protiv uticaja ovih reakcionarnih pokreta. On piše:
* Pseudo lijevi označava političke partije, organizacije i teorijsko-ideološke tendencije koje upotrebljavaju populističke slogane i demokratske fraze u cilju unapređivanja društveno-ekonomskih interesa privilegovanog i dobrostojećeg sloja srednje klase. Primjeri takvih partija i tendencija obuhvataju Siricu u Grčkoj, Podemos u Španiji, Die Linke u Njemačkoj, i brojne izdanke bivših trockista (tj. pabloista) i državno-kapitalističkih organizacija kao Nouveau Parti Anticapitaliste (NPA) u Francuskoj, NSSP u Šri Lanki i International Socialist Organization u Sjedinjenim Državama. Ova lista bi mogla da uključi i ostatke i potomke „Okupiraj“ pokreta, koji su pod uticajem anarhističkih i post-anarhističkih tendencija. Ovo nije sveobuhvatna lista, jer postoji širok spektar sitno-buržoaskih pseudo lijevih organizacija širom svijeta.
* Pseudo lijevi su anti-marksistički. Oni odbacuju istorijski materijalizam, a umjesto njega prihvataju razne oblike subjektivnog idealizma i filozofskog iracionalizma povezanog sa egzistencijalizmom, frankfurtskom školom i današnjim postmodernizmom.
* Pseudo lijevi su anti-socijalistički, protive se klasnoj borbi, i odriču centralnu ulogu radničke klase i neophodnost revolucije u progresivnoj transformaciji društva. Nezavisnom političkom organizovanju i masovnoj mobilizaciji radničke klase protiv kapitalističkog sistema suprotstavljaju nad-klasni populizam. Ekonomski program pseudo lijevih je, u osnovi, pro-kapitalistički i nacionalistički.
* Pseudo lijevi promovišu „identitetske politike“ koje se usredsređuju na pitanja vezana za nacionalnost, enticitet, rasu, pol/rod i seksualnost, kako bi zadobili veći uticaj u korporacijama, fakultetima i univerzitetima, dobro plaćenim profesijama, sindikatima, i u vladi i državnim institucijama, a da bi sproveli povoljniju raspodjelu bogatstva unutar najbogatijih 10 posto stanovništva. Pseudo lijevi traže veći pristup društvenim privilegijama, a ne njihovo uništenje.
* U imperijalističkim centrima sjeverne Amerike, zapadne Evrope i Australo-azije pseudo lijevi su uglavnom pro-imperijalistički, i koriste slogan „ljudskih prava“ da opravdaju, pa čak i direktno podržavaju, neo-kolonijalne vojne operacije.
Nort završava predgovor svojoj novoj knjizi primjećujući: „Analiza i razgolićenje klasne osnove, nazadnih teorijskih koncepcija i reakcionarne politike pseudo lijevih su naročito kritični zadaci sa kojima se trockistički pokret suočava u borbi da edukuje radničku klasu, oslobodi je od uticaja sitno-buržoaskih pokreta i ostvari njenu političku nezavisnost kao osnovne progresivne i revolucionarne snage unutar modernog kapitalističkog društva.“
Objavljivanje knjige Frankfurtska škola, postmodernizam i politika pseudo lijevih: marksistička kritika predstavlja značajan korak ka ovom cilju, a knjiga će poslužiti kao vrijedna alatka u predstojećim borbama radničke klase.
30. jul 2015.